Što će drugi reći?

Da li vam je stalo do mišljenja drugih ljudi? Da ste meni ovo pitanje postavili bilo kad, u bilo kojoj fazi života, odgovor bi uvijek bio isti: “Nije.” Ako će se oko nečega složiti svi oni koji me poznaju dobro, to je da živim “po svom”, ne obazirem se puno što okolina misli, i slušam sebe. I sam moj životni put, odluke koje sam donosila i donosim i način na koji živim to potvrđuje; nisam se nikad uklapala u “okvire” unutar kojih mnogi žive.

Međutim, nešto jako zanimljivo mi se dogodilo onda kada sam počela slušati Abrahama prije godinu dana.  Sjećam se da sam ubrzo, kako mi se valjda promijenila energija, osjetila snažan impuls da odem iz firme u kojoj sam radila. Htjela sam dati otkaz. No, nešto me ipak “mučilo”, i shvatila sam da se dvoumim i kolebam oko te odluke od onog prvog impulsa koji mi je došao.

Dva tjedna kasnije otišla sam na seminar od Ane Bučević, gdje čujem kako je njen muž, kojem je dijagnosticiran karcinom, odlučio odabrati alternativni put liječenja. A ja si mislim:”Pa kako ste to odlučili?” Ono, lako je filozofirati oko zdravog života, alternativnog liječenja i slično u nekim “normalnim” okolnostima, ali ajde se ti probudi bez želuca, doktor ti kaže: “Ozbiljno je, kemoterapija!”, a ti kažeš: “Ne, hvala, ja ću to riješiti drugačije!” Kako? Kako znaš? Kako doneseš tako važnu odluku? Ona izreka “Nije pitanje života ili smrti” ovdje baš i ne pomaže, jer očito jest…

Digla sam ruku i pitala Anu kako su oni donijeli odluku (a u sebi sam htjela riješiti dilemu dati otkaz ili ne). Kaže Ana: “Uskladili smo se s tom odlukom.” A ja pitam: “Što to znači?” Tada sam se tek bila susrela i s njenim učenjem, i pojma nisam imala što joj to znači “uskladiti se s odlukom”. Kaže ona: “Po osjećaju. Kako ću se osjećati ako odaberem alternativno liječenje, a kako ako biram kemoterapiju?” Njen muž je bio uvjeren da će ga kemoterapija ubiti, i birali su ono u što ON VJERUJE da je bolje za njega i da će mu pomoći. Onda je još navela primjer cijepljenja djeteta i kako se lakše uskladila s odlukom da odu na cijepljenje, a onda me pogledala i rekla: “Da li dati otkaz ili ostati na poslu i tražiti drugi? S čim se lakše uskladiti, kako ćeš lakše biti na visokoj vibraciji?” Nasmijala sam se, jer iako joj nisam bila spomenula svoju dilemu (otkaz ili ne), na kraju mi je čak direktno odgovorila. Tog trena sam shvatila da je otkaz moja opcija. Sve je u meni vrištalo da to trebam napraviti, i da je to moj put, da mi je tako lakše, i da ću tako puno lakše biti na visokoj vibraciji.

E, a sada da se vratim na početak priče, i zašto sve ovo spominjem pod naslovom “Što će drugi reći?” Zato što sam shvatila da jedino što me sprečavalo da donesem tu odluku bilo je mišljenje drugih ljudi! Nije bio strah od toga da li ću naći drugi posao. ZNALA SAM da hoću. Nije bilo straha od financijske sigurnosti. ZNALA SAM da će se sve srediti. Toliko sam snažno osjećala da je to pravi put, da je ubrzo, unatoč tome što nisam tražila posao, posao pronašao mene i to baš onakav kakav sam htjela! Evo kako očekivanje kreira!

Jedino što me sprečavalo da donesem tu odluku bilo je “Što će drugi reći?” Mama, susjedi, prijatelji, kolege s posla… “Daješ otkaz, a nemaš drugu opciju? Jesi normalna? Živiš sama, podstanar si, halo??!!” E, da, to me sprečavalo, nisam htjela da misle da “nisam normalna”. A onda kada sam to osvijestila, i da je mišljenje drugih ljudi moj jedini “problem”, u tom trenu više nisam imala problem. Jedino ja znam što je dobro za mene. Jedino ja znam koja odluka je prava za mene. Kako? Po osjećaju!

Slušati svoje emocije je najbolji savjet koji sam ikad poslušala. Ne, tu nema logike. Ne, ne možeš “razmisliti” koja je najbolja odluka, možeš samo OSJETITI. Sve ostalo, svi drugi izbori NISU put najmanjeg otpora, nisu put tvoje najveće radosti. A to drugi ljudi ne znaju. Zato ne mogu ni znati što je najbolje za tebe. Oni mogu znati što je najbolje za njih, i kada doneseš odluku koju oni ne bi nikad donijeli, sigurno to neće odobravati ni podržavati, jer to NE RAZUMIJU. Jer njima je to neshvatljivo. Da, i meni su ponekad neshvatljive odluke nekih ljudi. Ali samo zato što gledam kroz svoje oči, svoje filtere, svoja uvjerenja… Svatko od nas zna što je najbolje za njega. Ali nitko ne zna što je najbolje za onog drugog. Nitko. Nikad.

Love you all 🙂

Joy

2 thoughts on “Što će drugi reći?

Leave a Reply