Voljeti i biti voljen

Sjećate se nekog trenutka kada ste se osjećali nevoljeno? Nije vam uzvraćena ljubav? Kakav je to osjećaj? Grozan, zar ne? Jedan od najgorih?

Jednom je Abraham rekao, da iako oni ne žele da to bude tako, najteže nam je voljeti upravo osobu koju vidimo u ogledalu. I kada tražimo u drugima ljubav, uvijek će biti trenutaka kada ćemo osjećati neuzvraćenu ljubav. Jer nitko ne može potpuno i uvijek držati upravo nas u središtu pažnje i “projicirati” ljubav prema nama. Nitko. Osim jedne osobe. Samo jedna osoba uvijek stoji čvrsto u ljubavi, uvijek je tu, nikad nas ne ispušta iz vida i uvijek nas voli. To je naše Više ja, naš Izvor. Kada tražimo ljubav u drugima, a često to radimo, (uostalom tko to ne želi, predivno je voljeti i biti voljen), no kada tražimo ljubav na krivom mjestu, a to je svako mjesto izvan nas, sigurno će se dogoditi da ju u nekom trenutku nećemo naći. Ponekad hoćemo. Ponekad će nas drugi gledati s ljubavlju, obasut nas takvom ljubavlju da je to predivno. No, neće uvijek. Neće konstantno. I ako se “navučemo” na to da nam trebaju drugi da bismo se sami osjećali voljeno, a time i bili u skladu s onim tko zaista jesmo, sigurno ćemo iskusiti “nevoljenost”.

Meni nije bilo lako ovo “progutati” ni probaviti, kada sam počela slušati Abrahama. Očekivala sam ipak drugi odgovor. Možda malo romantičniji. Ono, tipa, postoji prava ljubav, voljet ćeš ti nekoga i oni tebe i sve je super. Ali ne. Kaže Abraham, zna se gdje je ljubav, samo na jednom mjestu, hoćeš ljubav? Onda idi tamo. Tamo je traži. Nema drugog odgovora. Nema drugog mjesta! Hm, ok. Pa onda se uloviš u trenutcima kad osjećaš ljubav, pa ti je to super, ljubav teče, i znaš da si na visokoj vibraciji i osjećaj je fenomenalan. Pa onda osjetiš tu ljubav i iz okruženja, pa je i to super… I onda odjednom, ups, nema je. Gledaš i tražiš tu ljubav tamo u nekim očima, a nema joj ni traga. Ta je osoba u nekom svom filmu sada, i možeš gledat koliko hoćeš, ništa. Praznina. Pa kako je nestala? Da li je nestala? Onda se sjetiš, ok očito nisam baš u Vortexu. I nije neka utjeha. Pusti ti Vortex, ja bi da me vole. Super je biti u Vortexu, ali hoću da me vole. I onda te pljusne osjećaj “nevoljenosti”, koji je baš baš lijepo gadan 🙂 A činilo mi se da sam samo “slala” ljubav, da nisam ništa tražila… Eh!

Ono što sam ipak shvatila je da Abraham ima pravo (da, složila sam se s beskonačnom inteligencijom). Koliko god se osjećaš nevoljeno, to je uvijek stvar trenutka! Ne boli nas neuzvraćena ljubav od te i te osobe, jer da je tako, onda bi to UVIJEK osjećali, uvijek bi nas boljelo. Ono što nas boli u tom trenutku je naša udaljenost od nas samih, od našeg Izvora, od onog tko smo mi. I čim se ponovno vratimo u taj sklad, na bilo koji način, nećemo više osjećati taj “gadan” osjećaj nevoljenosti, i tada znamo da ta druga osoba i njena “neuzvraćena” ljubav nemaju nikakve veze s nama i našom boli. Nemaju. Sve što ima veze s nama je u našim rukama. Okrutno, zar ne? Sami se moramo potruditi da bismo se osjećali voljeno, da bismo bili u skladu sa sobom, ne možemo to delegirati… 🙂

Uvijek se možemo udaljiti od našeg Višeg ja, ali nikad se ne možemo zauvijek odvojiti. Ja sam si to zamislila kao jedan lastik, jedna elastična vrpca na koju smo vezani, a na drugoj strani nas drži naše Više ja. Što se više udaljavamo, to nas više “steže”, boli, to veći nesklad osjećamo. Zamislite koliki je nesklad kada se osjećate nevoljeno. Kakva udaljenost od istine! Da nismo voljeni ne bismo ni postojali! Stvorila nas je čista ljubav. Došli smo ovdje po kontrast, došli smo iskusiti kako je to osjećati se nevoljeno, da bismo mogli spoznati koliko smo voljeni! I svaki put kada se osjećate nevoljeno, kada vas uže “steže”, vi zapravo pomažate ljubavi da ekspandira! Da, vaše Više ja je sada na mjestu još veće, jače ljubavi i zove vas. I onog trenutka kada se samo malo opustite, prepustite, otpustite otpor, “lastik” će vas povući nazad, do Vašeg Višeg ja. Ne tamo gdje ste bili prije nego što ste se udaljili, nego još dalje, na još ljepše mjesto, tamo gdje je vaše Više ja sada, tamo gdje je ljubav postala još veća i jača!

I ako se baš sada osjećate imalo nevoljeno, samo se sjetite što vas čeka! Jedino čega se trebamo sjetiti kad tražimo ljubav je njeno pravo mjesto.  U nama. Nemojte tražiti ljubav od drugih. Ni prema drugima. Ni prema sebi! Tražite onaj dio u sebi koji voli. Da, taj dio. Ne tražite ljubav u očima drugih, umjesto toga dopustite da isijava iz vaših očiju. Tražite razloge za ljubav, i volite…

Love you all 🙂

Joy

Leave a Reply