Kako pronaći svoj put?

Sjećam se jedne faze u životu kada pojma nisam imala što točno želim. Neopisiv osjećaj izgubljenosti. Krenula bih, ali gdje? Napravila bih nešto, ali što? Želim nešto promijeniti, ali što točno? Ne znam da li ima nešto gore od toga… Onda se spojiš na internet, Facebook, društvene mreže, portali, sa raznih strana hrpa informacija… O ekonomiji, o politici, o novim trendovima, modnim, tehnološkim, gospodarskim, o novim dogodovštinama tvojih prijatelja i poznanika… Onaj je otputovao tamo, pa vidiš hrpu slika, ajme baš lijepo, onaj se preselio u inozemstvo… Ova ekipa se sinoć negdje zabavljala i baš im je bilo super. E, a ona frendica što je pričala da će pokrenuti onaj start-up, na kraju je uspjela i eto, super joj krenulo, sad na nekom eventu gostuje i priča o svojim iskustvima… Hrpa infomacija o svemu i svačemu, i zapravo se osjećaš kako toneš sve dublje i dublje u neznanju. Što zapravo želim? Što da radim? Odakle da krenem?

Takav sam ja osjećaj imala prije nego što sam uključila prvi video od Abrahama. A onda se, kao što znate, sve promijenilo. Shvatila sam PRVO koliko je važan fokus. Koliko je važno fokusirati se i usmjeriti energiju u određenom pravcu. A ono što sam ja radila, i od čega mi se činilo da postaje sve gore i gore, to je da sam promatrala “sve i svašta” ne bi li dobila “inspiraciju” što dalje, a zapravo mi je u tom fokusu na sve i svašta zakon privlačenja vraćao sve više toga, dok mi pogled ispred mene nije postao potpuno “zamagljen” od tolikog pregršta, tisuća i tisuća malih slika i sličica, na koje sam se pokušavala usredotočiti u isto vrijeme.

Ono što mi je brzo pomoglo da shvatim što je sljedeći korak je meditacija. Tamo sam “čula” što da radim sljedeće. Nisam shvatila što ću raditi od sada do kraja života da bih bila sretna do vječnosti i nazad, ali sam shvatila što je sljedeće što ću raditi. Moj put se polako počeo otvarati. Završila jednu online edukaciju. Pa drugu. Pa treću. Kasnije su mi ponudili posao kakav sam htjela. Da, posao koji je pronašao mene, a ne ja njega. Btw. online edukacije sam dobila besplatno (koje inače nisu besplatne, eto manifestacije!). Upravo te edukacije su mi pomogle u tom poslu koji sam radila. I u projektu koji sam pokrenula… I priča se polako slagala. Nisam više vidjela tisuće sličica ispred sebe, pogled više nije bio zamagljen, nego onako, ocrtan. Zapravo više kao jedan tunel, nego kao pravac ispred mene… I stalno sam ga iznova otkrivala! Uslijedio je niz inspirativnih akcija, a ja sam svjedočila “čudu” života na višoj vibraciji. Da, kroz sve te metode koje sam intenzivno i uporno prakticirala, moja dominantna vibracija je skočila i to brzo i to se značajno odrazilo na moje okolnosti.

A onda je došao put. Krstarenje s Esther Hicks! Kakva je to tek manifestacija! Nakon samo godinu dana poznavanja nje i njenog učenja, eto me na kruzeru. 12 dana. S njom. Wow! Tijekom tih 12 dana ponovno sam doživjela vibracijski “skok”, shvatila sam koliko sam se promijenila, jer je ponovno moja dominantna vibracija porasla. Znala sam da nakon puta neće biti više ništa isto. Toliko ideja, toliko kreative, toliko ljudi sam upoznala tamo, da su ideje samo “prštale”, razgovori su tekli jasno, lako i zabavno… Otvorio se cijeli niz novih prilika, i kad bi me netko pitao na tom kruzeru odakle sam i što radim, činilo mi se kao da pričam o nekome tko ja više nisam. Osjećala sam u sebi kako se okrećem unatrag, da bih se sjetila tko sam ono ja bila, i negdje u daljini jedva nazirem tu osobu… Skoro da je ne prepoznajem. Eto, tolika je to promjena bila.

A onda se vratim s puta. U Zagreb. Ustanem ujutro i pomislim: “Što sad?” Toliko ideja, toliko prilika, projekata, svega i svačega, ali što sad? Koji je sljedeći korak? Što točno da radim? I onda sam čula glas: “Napiši ljudima kako ti je bilo.” Mislim si, ok, to mogu uz kavu napraviti, ali što konkretno da radim? Onako, za ozbiljno? 🙂 I opet čujem: “Napiši prvo ljudima kako ti je bilo. Pa ćeš onda dalje… ” OK. Napisat ću. U dva sata složim sama nekakvu web stranicu gdje krenem pisati. I tada shvatim. Ooooo, pa daaaaa! Napišem prvi tekst i skužim koliko u tome uživam. Obožavala sam pisati još od malih nogu, još kao dijete sam pisala i često su moji radovi bili objavljivani. Priče, pjesme, novinski članci, osvrti, čak i jedan znanstveni članak. Obožavala sam pisati. Ali onda provela cijelo desetljeće u financijama i najviše što sam napisala bile su analize poslovnih rezultata ili financijskih izvještaja. Mislila sam da nema šanse da ikad više napišem nešto drugo. Da je gotovo 🙂

Ono što sam shvatila je kako treba OSJETITI svoj put. Što to točno znači? Kako ćete ga osjetiti? Kako pronaći put? Nikako! Put pronalazi vas. Zapravo vam se cijelo vrijeme otvara pred nogama. Stalno je tu. Ovisno o vašoj vibraciji i otporu koji pružate stalno vam stižu novi signali gdje dalje. Koji je sljedeći “maleni” korak. Koji je vaš put najmanjeg otpora. Iako vam se možda ne čini logično. Iako vam se čini da nema veze s onim što želite… Pustite Svemiru da vam pokaže. Tako sam ja pustila. Pa napisala jedan tekst. Pa drugi. Treći… I shvatila da sam cijelo to vrijeme na visokoj vibraciji. Da uživam i guštam u tome što radim. A onda su se počele slagati i otvarati i neke druge prilike. Pa otputovala u London. Pa upoznala neke zanimljive ljude. Eto, recite da je slučajno, no prva osoba koja mi je prišla u Londonu, pružila je ruku i rekla: “Ja sam Esther.” A ja s oduševljenjem kažem: “Drago mi je, jako!” 🙂

Put je pred vama, Svemir zna sve vaše želje, samo mu se “maknite s puta” 🙂 Umjesto da smislite i razmislite što dalje, osjetite što dalje. Što vas onako “vuče”? Što biste najradije napravili u ovom trenutku? Koliko god se činilo kao sitnica, napravite to. Otišli po kavu? Idite. Kratka šetnja? Idite. Pročitali ponovno ovaj tekst? 🙂 Čitajte. Pustili svoju najdražu pjesmu? Pustite. Dozvolite Svemiru da vam pokaže vaš put, koji je već sada točno pred vama, već ga dodirujete vršcima prstiju…

Love you all 🙂

Joy

16 thoughts on “Kako pronaći svoj put?

  1. Sanja says:

    Hvala ti, svidja mi se kako pises a svaki tekst kliknem bas u onom trenu kad mi je najpotrebniji….
    Upravo sam u tu, na pocetku, sta je ono sto JA zelim…Ali uistinu….
    Verujem da cu dobiti odgovor uskoro…
    😉…
    A sad odoh prosetati …

  2. Marija says:

    Pratim te od prvog trenutka i predivno pišeš.Svaka tvoja misao je čista i jasna. Kada sam čitala prvi tekst ostala sam “bez teksta” jer sam ga doživela kao da sam ga ja napisala, kao da si ulovila moje misli i emocije.Radujem se što ćeš mnogima koji tek “kreću na put” osvetliti svojom jasnoćom i iskrenošću. Hvala divna dušo! <3

  3. Suzana says:

    Sve je odlicno,super, ali sta kad znas da ne zelis nista da radis mislim nista u bukvalnom smislu.Nemam nikakvih talenata,volim da citam ,da slusam muziku ,da pijem kafu i to je sve …e kako to sad izvesti na visokoj vibraciji a da imas para da zivis,placas racune …e znaci radis nesto sto nosi nivac bez ljubavi,jer uskreno ali najiskrenije ja nevolim nusta da radim niti me nesto ispunjava ,da bih rekla woue to je to to bih radila i da me ne placaju…nema rakvo nesto…i sta sad kako onda u vortexu ,meditaciji pronaci sta sam ja i ko sam ha i koji je moj put??? Etoako neko zna odgovor ili bar neki savet neka.mi ga da,jel ja ne Volim nista da radim…

  4. Vjera Nada Ljubav says:

    Joy 🙂 obožavam tvoje tekstove!!!!! Njihov redoslijed apsolutno nije slučajan 🙂 Hvala ti što unosiš joy u moj život 🙂

  5. Mirjana Kremenović says:

    Divno,divno,divno, oduševljena, kao iz moje glave i mojih usta a ti napisala. Obožavam čitati sve što napišeš jer polet koji osjetim dok čitam svaku riječ…….neopisivo, ustvari znaš i sama, doživila si i doživljavaš dok pišeš. Hvala što postojiš ! Svako dobro ti želim!

Leave a Reply