Vortex shopping

Evo jedna zabavna tema, lagano štivo, taman prigodno subotnje! Kako izgleda shopping na visokoj vibraciji? Možda su neki ljubitelji shoppinga već samim time što “shoppingiraju” na visokoj vibraciji, no ja nisam bila jedna od takvih. Nikad nisam voljela shopping, i muka mi je bila satima tražiti i isprobavati dok ne nađem ono što mi paše. A nekad i ne nađem. No, kad si u Vortexu, onda to skroz drugačije izgleda… 🙂

Jučer sam pisala kako sam inspirirana otišla u supermarket, kupila tri stvari, koje su bile na kraju na popustu, i usput ne famozne bonbone koji su me oduševili 🙂 (tu je link na članak ako je netko propustio: Jedan dan u Vortexu). Kako to izgleda s odjećom? Pošto se bliži jedno vjenčanje na koje idem, a ništa od odjeće koju imam nije prikladno (do sada sam uvijek išla na vjenčanja u neko toplije vrijeme, hm), tako mi je trebala odjeća za taj dan. Haljine su mi dosadne, i kratke i duge, sve nešto isfurano, i pomislim kako bih htjela jedan kombinezon. Idealno crni ili tamno plavi, lijep, elegantan, udoban, naravno da dobro stoji, i da je neka ok cijena. I tako ja zamislila u glavi baš lijepu sliku… Ali nisam se ni trudila otići u potragu po shopping centrima, jer mi je to prava muka, pogotovo kad si ovako “zacrtam” što točno želim. Pa sam odgađala. I onako ludo zabavljena svim i svačim ovih dana, ni na kraj pameti mi nije bila ta odjeća za vjenčanje.

Taj dan išla sam negdje i krenula prekasno, preciznije trebala sam biti u 19h a ja krenula u 18:53. Iako nije daleko, ima dosta semafora i realno ti treba nekih 15-tak minuta (ovaj put nije bio nikakav rush hour, barem to). I tako ja krenem, i zabavljena svim čudima iz prometa ovih dana pomislim “aj da vidim jel ipak mogu stići na vrijeme”. Mislim si, znam da sam krenula kasno, ali Svemir je Svemir, može sve, pa možda sredi i ovo… Priznajem da mi nije bilo jako važno ni strašno ako i zakasnim. I tako krenem. Prođem kružni tok, nakon kojeg slijede semafori. Spuštam se ulicom prema prvom semaforu i vidim na sred ceste policajca koji mi maše da prođem. A semafor ne radi. 🙂 S osmijehom nastavljam dalje do drugog semafora. Opet policajac na sred ceste. Maše mi da prođem. Mislim si, pa jel ovo normalno ili štaaaa? 🙂 Sljedeći semafor. Pogađate. Ne radi. Policajac mi maše da prođem… I tako sam stigla u par minuta do raskrižja gdje trebam skrenuti lijevo, a gdje je destinacija na koju sam išla, i taman tada kad sam se prestrojila da skrenem lijevo, bilo mi je crveno na semaforu i stanem. Pogledam sat. 18:58h. A zatim vidim kako prolaze rotirajuća vozila… Aaaaaa, pa daaaa! Zato semafori nisu radili. Neku važnu facu su vozili kroz grad. A ja eto, “slučajno” uletila prije i u rekordnom roku stigla na destinaciju. Točno na vrijeme.

E, sad naveče. Došla doma. Otvorila facebook. Izleti mi reklama za neku aplikaciju koju još nisam do sada vidjela. Nešto kao oglašavanje gdje prodaješ/kupuješ stvari, kao na njuškalo, e-bay i sl., samo ovdje ti sve sortira prema tvojoj lokaciji, pa ti prvo pokaže oglase u tvojoj blizini. Kako volim isprobavati te aplikacije, potražim je na Appstore-u i skinem. Otvorim, logiram se i među prvim oglasima vidim kombinezon. Crni. Elegantan. Ovaj je još dizajnerski. Prekrasan. Javim se toj curi i dogovorimo se za pola sata, jer je i ona u blizini. Odem, probam, i ne vjerujem! Kao da je šivan po meni. Savršeno stoji. Ali savršeno. I još ima etiketu na sebi. Pitam ja nju, kako to da ga prodaje. Ipak je jako lijep i kvalitetan, a ovaj brend je inače jedan od skupljih. Kaže mi ona da se vratila iz Amerike, gdje je bila skoro godinu dana, nakupovala svašta, jer je odjeća puno povoljnija nego kod nas, plus daju lude popuste, ali poslije doma nije nosila pola toga. Što je i meni poznata priča. Ako jednu trećinu ormara nosim, puno sam rekla. Ostalo spava zimski san. Ono, čim ti malo nešto na nečemu ne paše, neka sitnica, izbjegavaš taj komad, i misliš si, ma da, nosit ću ja to, samo ne ovaj put… I tako, nikad nije taj put… Uglavnom ja dobila taj dizajnerski kombinezon po cijeni za koju bih ga teško našla i u H&M-u… Spremna za svadbu.

Dođem doma, i počnem se igrati s aplikacijom. Uslikam neke stvari koje meni više ne trebaju i objavim oglas. Baš je ful lako. Mobitel u ruke, klik fotka, objaviš i to je to… I tako ti se meni već drugi dan javi par ljudi, i ja se uskoro riješim nekoliko stvari. I dobijem nazad novce koje sam dala za kombinezon. Mislim si, pa ovo je briljatno! Dobila sam novi komad robe, kakav sam htjela, BESPLATNO, i još se riješila par stvari koje su mi bile višak u stanu! Eto tako je izgledao moj vortex shopping 🙂

Kasnije naletim na video od Abrahama, u kojem kažu kako se ljudi često fokusiraju na “velike” manifestacije, a da zapravo život čini niz “sitnica”, svakodnevnih i “običnih” trenutaka. Naravno, doći će nam i velike stvari, no važno je upravo kako živimo i proživljavamo ove svakodnevne, obične trenutke, jer je to ono što određuje našu dominantnu vibraciju. Upravo taj niz svakodnevnih “običnih” stvari. Kako vi živite te svakodnevne trenutke?

Love you all 🙂

Joy

 

2 thoughts on “Vortex shopping

  1. Darin says:

    Odlično! Ista stvar je sa mnom – totalna mi je tlaka i stres traziti po shopping centrima tocno ono sto sam si zamislila, alinu meni se par puta dogodilo slicno: kad vise uopce nisam mislila o određenom komadu odjeće / obuće nabasala bih na njega i gotovo u pravilu uvijek je bio na sniženju 🙂 dakle, kad sam otpustila, manifestirala sam 😊

    p.s. Jos nam samo otkrij o kojoj se aplikaciji radi 😀

Leave a Reply