Zašto želimo manifestacije?

Mnogi ljudi krenu raditi na sebi jer žele nešto postići. Ostvariti neke želje. Sretnu vezu ili brak, dijete, zdravo tijelo, novi stan, posao, novac… I ja sam jednim dijelom krenula tako. Kažem jednim dijelom. Zapravo mene nisu moje manifastacije toliko pogađale, jer su, gledano nekome “izvana” izgledale ok. Zdrava, dobar posao, dobro plaćena, živim život onako kako ja želim, putujem, itd… No, glavni razlog nije bio “vani”, u manifestacijama, nego unutra. U sebi sam osjećala ogromno nezadovoljstvo, i nekako počela tonuti… Kao da je bilo vrijeme da krenem dalje, a bila sam izgubljena, ne znajući što je to dalje. Gdje je to dalje. Što sad da radim (više o tome u tekstu: Kako pronaći svoj put?). Sjećam se točno dana kada sam došla s posla, i rekla sebi:”Ovo neće više tako ići! Nešto mijenjam i to hitno!” Tada sam otvorila facebook, iskočila mi je jedna objava, kliknula sam, i otvorio se video. Tako je počelo. Satima sam gledala, slušala… I sljedeći dan. I sljedeći…

Sada znam da to nisam tada napravila, uskoro bi se užas koji je bio “unutra” preslikao i na moje okolnosti. Ovako nije. No, ono što ću vam reći, uzalud vam vanjske manifestacije, uzalud sve te lijepe okolnosti oko vas, ako i unutra nije tako. A meni nije bilo. Sada znam i zašto. Udarila sam u zid. Ono tko sam zaista postala bilo je negdje drugo, tamo gdje sam upravo to što sam postala, a ja sam bila ostala na istom mjestu. Radila isti posao, bila dobro plaćena za to. Povremeno putovala. Itd. Nekoga teške okolnosti poguraju da krene mijenjati stvari. Kod mene je bilo suprotno. Mene su “povoljne” okolnosti zadržavale na mjestu! I ono što sam shvatila na ovom putovanju od tada do danas, jest upravo to koliko su vanjske manifestacije nebitne. Nama je u prirodi da idemo dalje. Da otkrivamo novo. Da rastemo i ekspandiramo. I nema tih okolnosti koje nas mogu zadržati na mjestu, a da kad-tad ne osjetimo jaz. Između onog gdje smo ostali i onog što smo postali.

Zašto želimo manifestacije? Sad ćete sigurno reći: “Da se osjećamo bolje.” Ali i kada dobijemo željeno, ne ostajemo dugo na tom mjestu “sreće”, nego bismo opet nešto novo. Kako kaže ona pjesma Petra Preradovića “Ljudsko srce”:

“Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije:
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije.”

To je to. Konstantno ćemo htjeti još. Uvijek ćemo htjeti još. Jer je tako život i zamišljen. A zašto? Zašto želimo još? Zašto želimo manifestacije? Zato što se želimo vratiti u SKLAD sa sobom! Zato što se želimo vratiti u ravnotežu s onim tko mi zaista jesmo. A tko zaista jesmo? Vječna bića. Koja će konstantno i uvijek ekspandirati. Uvijek htjeti još. I više. I baš zato je važno biti OVDJE i SADA. Biti prisutan. Jer kada ste prisutni, “problemi” otpadaju. Ne mogu postojati u sadašnjem trenutku. A još kad ste zahvalni za ono gdje ste sada i s pozitivnim očekivanjem i uzbuđenjem gledate prema onome što vam dolazi u susret, onda je to TO. Evo zašto je istina da nikad nećemo nigdje stići. Jer kraja nema. Evo zašto je istina da ako niste sada sretni, i ako ne naučite biti sretni sada i ovdje, bez obzira na okolnosti, nećete to nikad ni biti. Ni kad vam se ostvare željene okolnosti. To smo svi stoput doživjeli. I više. Svakome se nekad ostvarilo nešto što je želio. I što onda? Sretan si pet minuta? Sat vremena? Dan? Dva? Pet? Možda mjesec? Teško. Čak ni mjesec dana te ne drži ona sreća ostvarenja željenog. I što ti to onda govori? Sreća nije u manifestacijama. Sreća je u putovanju. Nađi radost na putu, jer nikad nećeš stići na odredište. Nikad nećeš prestati željeti novo.

Koliko god željeli neke fizičke manifestacije, i to je potpuno ok, jer mi jesmo bića koja su i sama manifestirana u fizičkim tijelima, toliko svi znamo da to nije trajno. Znamo da nećemo biti u ovoj fizičkoj realnosti zauvijek. A onu želju koju osjećamo u sebi, da postignemo ovo i ono, da osvojimo to i to, da nam se ostvari ova želja, i ova, i ova, osjećamo samo zato jer se želimo vratiti u sklad sa samim sobom. Jer nismo zaboravili tko smo, samo se trebamo sjetiti. Jer znamo da možemo sve. Znamo. I da je na nama samo da biramo. I uživamo u putovanju.

Pitajte se danas zašto želite to što želite. Znate da nećete trajno s tim biti sretni. A već sada, ovog trenutka, možete birati da budete sretni, bez obzira na sve. Jer jedino tako i možete biti trajno sretni. Kada ste sretni bez obzira na sve. Proglasite današnji dan čarobnim danom, danom kada ste odlučili biti sretni. Bez obzira na sve.

Love you all 🙂

Joy

2 thoughts on “Zašto želimo manifestacije?

  1. Tina says:

    Volim tvoje tekstove i rado ih čitam. Ja snimam videa iz svog iskustva i svega sto sam do sada prošla. Tako mi je lakse i jednostavnije

  2. zivoturadosti says:

    Jako mi se sviđaju tvoji tekstovi, a naračito ovaj, kao da sam ga ja pisala. da, baš tako, sreća nije u manifestacijama, sreća je u putovanju. Ključ svega je visoka vibracija!

Leave a Reply