Kritiziraju te?

Vjerojatno jedna od stvari na koju sam bila najviše osjetiljiva još od djetinjstva bila je kritika drugih. Ja sam baš jako htjela da je sve super, da su svi sretni i zadovoljni i da svi pričamo samo lijepo jedni o drugima. Imala sam dobre namjere, i kada bih čula kritike, činilo mi se da me taj netko nije najbolje shvatio, pa bi me to pogađalo. Ponekad je netko imao kritiku na nešto u vezi mene. Kako sam reagirala na nešto. Kako sam nešto napravila. Kako izgledam. Kako ovo, kako ono. Uvijek sam bila na to osjetljiva i uvijek sam se htjela “popraviti”. Imajući u sebi onaj “drive” da želim biti bolja, svaki dan sve bolja, želim to što radim raditi još bolje…, bila sam zapravo u krugu gdje mi nikad nije pošlo za rukom da ne čujem nikakvu kritiku. Koliko god nešto super bilo, netko se javi. Tko ima primjedbu. Tko ti kaže ovo ili ono. Tko tvoje ponašanje ovako ili onako protumači. Izvuče iz konteksta i ispriča na takav način da ti se čini da nema veze s tobom. Da je to njegov svijet.

I tu je došlo do onog “klika”, one promjene, nakon čega ništa više nije bilo isto. Netko interpretira nešto “tvoje” na takav način i toliko drugačije da ti se čini da nema veze s tobom – JER NEMA. Čini ti se da je to potpuno jedan drugi svijet – JER JEST. Njegov svijet. Ne znam u kojem trenutku mi je sjela rečenica koju ste vjerojatno mnogi čuli: “Kada drugi pričaju o vama, pričaju o sebi. Kada vi pričate o njima, pričate o sebi.” Ili neka verzija toga. Ne znam ni odakle ta rečenica. Često cirkulira okolo. Ljudi to vole reći, jer osjećaju da je istina, i rezoniraju s tim. No, kako volim stvari dotaknuti u srž, i ovdje ću. Nije bitno da li ćete vi ovu rečenicu reći, ni koliko puta. Nije bitno ni koliko vam se čini istinita. Bitno je što ćete s ovom informacijom dalje. E, tu smo…

Što sam ja učinila kasnije, nakon što mi je “sjelo” što zapravo kritika znači? Što bilo kakav komentar drugoga o meni znači. Kada sam se sljedeći put našla u situaciji gdje je netko s negodovanjem komentirao mene, ja sam promatrala. Sjetila sam se ovoga, sjetila sam se kako ljudi pričaju o sebi, a onda se pitala:”Zašto mi to govori?” I zapravo razumjela bolje tu osobu, što nju muči, i zbog čega je tako reagirala. I onda moja reakcija nije bila emotivna (npr.pogođena sam, rastužilo me i sl.), i nisam ni pokušavala popravljati ni mijenjati nešto kod sebe, jer to nema veze sa mnom. Slušala sam onu priču ispod one priče na površini. Čuješ kritiku, čuješ negativne komentare, čuješ ogovaranje, ali ono što istovremeno možeš čuti je i priča koju ta osoba uistinu priča. O sebi. Upravo dok izgovara te riječi. Čuješ njene strahove. Čuješ što je muči. Čuješ koliko ne voli sebe… Čuješ dosta toga. O njoj.

Koji dio se ovdje odnosi na mene? Samo onaj koji me “pogodio”. E, tu je sva ljepota i mudrost svih međuljudskih odnosa. Ono što druga osoba kaže o tebi je njeno, ono što tebe “dotakne” – to je tvoje. Tada se možeš pitati zašto te to pogađa. U koji dio te priče o sebi ti vjeruješ? I tako dalje.

S druge strane, kada sam se ja našla u situaciji da kritiziram nekoga, nečije ponašanje ili bilo što (onako u sebi, u mislima), također bih se sjetila ovoga. I pitala se, što sad ja govorim o sebi? E, da. Kada ja osuđujem ili kritiziram drugoga, tada JA pričam o sebi. I onda sam čula priču koju ja pričam. O sebi. I shvatila da ne želim da budemo svi isti. Da zapravo volim raznolikost. Da volim slobodu. Da je lijepo da svatko od nas ima svoj vlastiti život na raspolaganju, da radi s njim što hoće. Sjetim se tada koliko sam se ja promijenila, i kako bih kad sad gledam unatrag, potpuno drugačije reagirala u nekim situacijama… Ali nisam. Radila sam najbolje što sam znala. Tada. I sada radim najbolje što znam. Kao i svi drugi.

Love you all 🙂

Joy

 

4 thoughts on “Kritiziraju te?

  1. Nada Jordanić says:

    Vrlo jednostavno i istinito:) Bez suvišnih riječi:)
    Lijepo je čitati te u ovo nedjeljno predvečerje. Sunce je zašlo. Mjesec je pun. Slušam Zamfira u pozadini. Gdje ćeš ljepše?

Leave a Reply