Kako primijeniti znanje?

Koliko je često ovo pitanje, ne moram ni spominjati. Često čujem od onih koji se bave radom na sebi, toliko su toga pročitali, poslušali videa, pa seminari, pa svašta, i opet nema baš nekih pomaka. A sve im je “jasno”. Već sam pisala nešto o tome u tekstu o metodama, kako ima onih koji nikako da se pomaknu, a istovremeno gledaju druge kojima se doslovce život mijenja (link na tekst: Radi to i to, pa ćeš i ti uspjeti… ili ne?).

Zanimljivo, ja sebi ovo pitanje nisam nikad postavila. Baš sada kad sam krenula pisati, pokušala sam se sjetiti kako je to kod mene krenulo, i da, bilo je pitanja, ali se nikad nisam pitala kako primijeniti znanje. Trebalo mi je malo da stvari “pohvatam” i skužim, jer koliko god se na prvi pogled čini banalno i jednostavno, nije. Ni malo. Onog trenutka kad  mi je sjelo, to je bilo to. Nema više pitanja ni nedoumice. Ni kako ću, ni što ću. Što sam tada napravila detaljno opisujem u ovom tekstu Abraham: Mi smo uvijek uz vas i čuvamo vam leđa!. No, kako sam primijenila znanje? Kako uvijek u bilo čemu primjenjujemo znanje? Radom. Radila sam na sebi, našla se ponovno u istim situacijama, i nakon nekog vremena PRIMIJETILA da drugačije reagiram. Primijetila da je moja dominantna vibracija porasla. Ali to se nije desilo samo od sebe. Ni preko noći. Desilo se u razdoblju od dva mjeseca (tj.nešto manje), no u tom razdoblju ja sam radila na sebi stalno. Svaki dan. Ponekad i više od osam sati dnevno. Znala sam što je um. I što su navike. I da sada svoj um trebam “izdresirati” malo drugačije. A za to je potrebno izdvojiti nešto vremena. Nešto raditi. I biti konstantan u tome, ukoliko želiš dugoročne rezultate. A to je stabilna vibracija. A to je porast razine svijesti.

Mnogi krenu raditi na sebi, i još uvijek površno shvaćajući zakon privlačenja, zalijepe se za manifestacije. I onda im malo poraste vibracija, pa se nešto manifestira. Pa su sretni. I misle da znaju. Da je to sad to. Kad gle, eto ti kontrasta. Jedan, onako, prilično opak. Prodrma te. I što si onda kažeš? Da li shvaćaš da je upravo taj kontrast najbolji za tebe jer ti je pokazao da još ne znaš? Da još nisi tamo gdje misliš da jesi. Jer ako se veseliš manifestacijama, ali se ne veseliš kad ih nema (onih željenih), što to znači? Znači da se nisi baš puno pomaknuo s mjesta. Ne trebaš znati za zakon privlačenja da bi se veselio sretnim vijestima. I događajima. Ne trebaš raditi na sebi da bi znao kako biti sretan kad ti dobro ide. Kužiš? Pokazatelj promjene nisu manifestacije. NISU. Nisu. Manifestirali ste vi i prije cijele ove priče, i veselili se kao i sad. Sada ste to samo nazvali tako. Jer ste negdje pročitali da se to zove manifestacija. I da ste vi kreatori. Ali ako ste to već pročitali, i znate sada nešto više, onda znate da i u onim trenucima kada je loše – i tada ste kreatori. I tada manifestirate. Zato ja ne volim mjeriti ništa manifestacijama. Jer one su uvijek posljedica. Neizbježna, ali posljedica. Onaj trenutak promjene, trenutak primjene znanja je kad se nađete u istim okolnostima, koje su vam nekad predstavljale izazov, ili kad se nađete usred kontrasta, a vi drugačije reagirate. Ili ste samo osvijestili trenutak. Ali taj trenutak. Baš tada. (Pisala sam o ovome u detalje i navela osobni primjer ovdje: Kad smo se stvarno promijenili?)

Jučer mi je jedna polaznica grupe od 10 ljudi s kojima radim mjesec dana napisala nešto, što vjerujem da je najvažniji korak promjene, i pokazatelj primjene znanja. Napisala je kako se našla u situaciji kontrasta i primijetila kako drugačije reagira. Wooow! To nije bilo puno drugačije, ali se desila promjena. Nešto se promijenilo. A ono puno bitnije od bilo kakve vaše reakcije u tom trenutku, jest njegovo OSVJEŠTAVANJE. Zanimljivo je da mi je upravo ta osoba jučer napisala da joj je najveći izazov primjena znanja. Ja bih rekla da se odlično nosi s tim izazovom. Jer ovo je primjena znanja. Ovo je prava primjena znanja. Čime mjerite svoje rezultate? Manifestacijama? Manifestacije su ok, digneš vibraciju, otpustiš i evo je. Ali sve dok ste uvjetovali svoje stanje manifestacijama, niste se puno pomaknuli. Poklopit će vas sljedeći veći kontrast. I zato je upravo ova reakcija “usred kontrasta” nevjerojatno važna.

Kada sam jučer pitala koji je najveći izazov u radu na sebi, bilo je dosta sličnih odgovora. I mnogi od izazova koji su navedeni zapravo imaju odgovor u ovom tekstu. Jer im je zajedničko upravo to – kako biti ok usred kontrasta, kako se onda sjetiti onog što znaš, kako onda dignuti vibraciju, kako onda biti u sadašnjem trenutku. Rad na sebi je putovanje, nema kraja, stalno nešto novo spoznajete i nastavljate dalje. Nema jednokratnih metoda. Nema instant rješenja. Nema kirurškog zahvata. “Operiraj me” i makni ono loše da mi sve bude nakon toga super. Med i mlijeko. Nema. Rad na sebi znači dosljednost. Konstanta. A to je onda prava primjena znanja. I tada rezultati ne mogu izostati.

Kako ćete vi primijeniti ovo što ste pročitali? Jer zaista se sve svodi na ono što implementiramo u vlastiti život, ostalo ostaje tamo negdje, lijepo za vidjeti, lijepo za pročitati, poslušati, pogledati… Ako samo jednu stvar koju ste pročitali u ovom tekstu odlučite koristiti, isprobati, testirati, to je već primjena znanja. I donijet će vam promjenu.

Love you all 🙂

Joy

10 thoughts on “Kako primijeniti znanje?

  1. Sanja says:

    Rado bih se prikljucila grupi, samim time da se konacno povezem sa onima koji rade na sebi…jer bi trebali slicno promisljati. Pomalo se vec teze razumijem sa okruzenjem…i nitko mi nije dovoljno inspirativan za drustvo. Voljela bi neko novo drustvo..slicno mojim afinitetima

    Lijep pozdrav,
    Sanja iz Zaboka

  2. Manifestacija says:

    Inspirativna, elokventna, smislena, jednostavna, dopiru ti rijeci snazno, mocno do svih tipova citatelja. Neopisivi gust je citati te… E, sad, citajuci ovaj tekst ovo mi je palo na pamet: koliko bi samo bila snazna tvoja poruka kad bi svoje tekstove govorila u youtube videima?!
    Happy that I’ve joined You in joy!

Leave a Reply