Slušaj sebe

Baš sam jučer pomislila, u razgovoru s jednom prijateljicom, koliko ljudi često ne slušaju sebe. Traže “savjet”. Izvana. A koliko je to zabluda, može znati samo onaj tko je osvijestio što znači tražiti savjet. Nema ništa loše tražiti odgovore izvan vas samih, naravno. I ja sam ih tražila. Ali ne i savjet. Kad dobiješ savjet, dobiješ “rješenje” za svoju vlastitu situaciju. Od nekog drugog. Tko nije u “tvojim cipelama”. Može on biti najempatičnija osoba na svijetu, no i dalje nije u tvojim cipelama. Nije ti. Samo ti si ti. U čemu je trik? Tražiti odgovore da biste se vratili sebi je jedno, tražiti da vam netko drugi servira njihovo rješenje za vašu situaciju je drugo. Jer nitko ne može odlučiti umjesto vas. I da, nitko ne može BOLJE odlučiti od vas. Jer samo vi OSJEĆATE što je najbolje za vas. O ovome sam pisala u tekstu koji vam od srca preporučujem (Najbolji savjet ikad ), gdje govorim što je meni najviše pomoglo, koji sam to “savjet” poslušala.

Jedini savjet, koji zapravo i nije savjet, koji bih ikad mogla dati nekome je upravo naslov ovog teksta. Slušaj sebe. Ovo je bio moj moto od kada znam za sebe, i vjerujem da sam sada tu gdje jesam upravo zbog toga i zahvaljujući tome što sam isključivo sebe slušala. Naravno da to ne znači zatvoriti se za različita mišljenja drugih ljudi. Naprotiv, ona su nam itekako potrebna. Meni barem. Ne volim sjediti s nekim i pričati, a jedino što čujem s druge strane je “Da, da, da, tako je. Da, ja isto.” OK mi je prvih pet minuta, ali onda postane dosadno. Želim raznolikost. Jer raznolikost je dobra. Jer nas obogaćuje. Jer nakon takvih razgovora mi postajemo “više”, saznali smo nešto novo, čuli neku drugačiju perspektivu, preispitali možda neke naše stavove i poglede… Volim raznolikost, volim čuti druge koji pričaju, razmišljaju, ponašaju se, drugačije od mene. Ali na kraju poslušam sebe. Što to znači? Slušam ih, pa slušam kako to sa mnom rezonira. I slijedim svoj “feeling”. Svoj osjećaj.

Nedavno je jedan moj prijatelj u intervjuu za jedan portal rekao nešto zanimljivo. Pitali su ga koja je njegova formula uspjeha, jer je zaista jako uspješan u onome što radi. A on im je odgovorio: “Slijedi svoj feeling. I idi all in. To je to.” Da, to je to. Slijedi svoj osjećaj. A kad dobiješ signal, kada dobiješ feeling što napraviti, napravi to. Idi all in. Ne trebaju ti druge opcije, ne treba ti plan spašavanja. Samo idi. To isto sam čula još od mnogih ljudi koji su uspjeli u nečemu baš na ovaj način. Svi su slijedili osjećaj. Svi su slušali sebe.

Na fakultetu su me učili analitičkom razmišljanju, mjerenju pluseva i minusa, za i protiv, čak i kod ulaganja kako trebaš “diverzificirati portfolio”, ili ulagati svugdje po malo, jer tako je najmanji rizik da izgubiš. Jer neće propasti sve. (Pazi ti gdje je tu fokus!) A onda sam čitala kako to rade najuspješniji investitori. Hej, pa oni rade suprotno! Kaže, ima osjećaj u vezi neke investicije, prati što se događa, i onda sve stavlja na nju. To je to. Svi slijede istu formulu. Slušaju sebe. I idu all in.

Danas ima čitavo more raznoraznih savjetnika. Uvijek ih je bilo, no danas su nekako dostpuniji, zahvaljujući tehnologiji, na dohvat ruke. U tom moru savjeta, i informacija općenito, i s tempom kojim danas mnogi žive, lako se “izgubiti”, lako je u buci ne čuti vlastiti glas. No ne dozvolite da išta nadglasa glas vas samih. Jer to je najbitniji glas. Koliko sam se ja savjeta nadobivala. O svemu i svačemu. Koji faks da upišem. Jer ako završiš to i to, onda ćeš sigurno naći posao. Ajme meni. Ili “Digni kredit, kupi stan.” Davnih dana sam bila kreditno sposobna, i mogla bez problema kupiti stan, ali mi nije napamet padalo! Mnogi su kupovali, i eto malo nakon te euforije uslijedio je hladan tuš. Cijene nekretnina dramatično pale, rate kredita porasle, brojni ljudi izgubili posao. Tada su se mnogi hvatali za glavu, čak i ostali bez svoje nekretnine i mučili se zatvoriti kredit. A ja lijepo mirna, bez duga, s ušteđevinom, mobilna, mogu ići gdje hoću, mogu raditi što hoću. Jer to je ono što sam ja htjela. Sloboda. Ne nekretnina. Jer želim se kretati. Jer sam znala što rezonira sa mnom, a što ne. Jer sam bila usklađena s vlastitom odlukom. Ne kažem da je kupnja stana bila loša odluka. Nego da to nije bila dobra odluka za mene. Kao ni za one koji su slušali druge, umjesto vlastitog osjećaja.

Tako i učenja. O sebi. Kako se promijeniti. Kako ovo, kako ono. Uvijek sam prihvaćala samo ono što potpuno rezonira sa mnom. Možeš mi pričati priče i bajke kako je tvoj život super, jer eto, otkrio si čarobnu formulu života. I servirat mi pod nos taj tvoj savršen život. Ali čemu? Ako ne rezonira sa mnom, ne zanima me. Živi ga i nek ti je sretno. S druge strane, ono što je tebi savršen život, meni je možda noćna mora. Otkud ti znaš što ja želim? Svi smo različiti, i to je super. Evo to su pitanja koja bi meni prolazila glavom kada bi mi netko htio pomoći i dati savjet ili gotovo rješenje kako da i ja … to nešto. Što god. Nije ni čudo da se mnogi na tom putu izgube. Jer slijepo slijede druge. Ne slušaju sebe, nego njih. I onda se pitaju kako. Zašto. Sad sam se sjetila komentara jedne cure koja je baš to rekla na mojoj stranici. Rekla je zar je moguće da je dovoljno da svi slijede iste savjete i rade iste metode, i sve super? Pa nisu valjda ljudi toliko blesavi, svatko bi to htio. Negdje drugo je “catch”. Toliko me inspirirala da sam tada napisala tekst Radi to i to, pa ćeš i ti uspjeti… ili ne?. Ako sam u nešto sigurna, onda je to da nitko nije daleko stigao slijepo slušajući druge.

Jedino učenje s kojim potpuno rezoniram i koje se proteže kroz sve moje tekstove je ono koje vam kaže: “Slušajte sebe.” Kaže vam da je mudrost u vama. U VAMA. I od drugih uzimam uvijek samo ono što rezonira sa mnom. Što meni pomaže da se vratim sebi. I to je taj feeling. To je taj osjećaj. Poslušao si drugoga, a zapravo imaš osjećaj da si čuo sebe. Toliko ono što ti je rekao rezonira s tobom. Kao ova jednostavna rečenica mog prijatelja. Slijedi svoj osjećaj i samo idi. To je to.

Pitajte se danas koliko uzimate tuđe savjete i mišljenja kao gotovu stvar, a koliko slušate sebe. Pitajte onaj glasić u vama što želi. Što osjeća. Slušajte onaj osjećaj u trbuhu kad vam kaže: “Neeeeee. Ne to. Ne tamo. Ne tako.” Slušajte onaj gut feeling kad vam kaže: “Daaa, to je tvoj put.” Jer to je vaš put. Jer samo vi to znate.

10 thoughts on “Slušaj sebe

  1. Dijana says:

    Dobar dan…pratim o Zakonu privlačaenja dosta dugo…gledaju i slušajući ljude koji raspolažu saznanjem o zakonu vrlo kratko a postižu veoma velika željena iskustva mogu slobodno da kažem da ja verovatno ništa ne znam 🙁 Elem, moje direktno pitanje je…živim sama sa detetom skoro pet godina, partner me je između ostalih laži i prevario i to sa ženom koju viđam svaki dan na poslu…e sad..mi smo u kontaktu jer imamo ćerku od 10 godina…ja kad razmišljam o njemu iz glave, malo je reći da ga mrzim..posebno kad mi se vrate razno razni filmovi sa njegovim lažima i prema meni i prema detetu a jedino od njega što sam tražila je da sednemo i otvoreno razgovaramo i nek živi život kako god želi…ali, kad razmišljam iz srca..prvi inpuls koji dobijem je ljubav..recimo neko prica o putovanju sa partnerom a moja prvi inpuls je putovanje njega, ćerke i mene…pa se ja pitam da li sam normalna!!! da li uopšte volim sebe kad posle svega bi ijedan moj mikrob bio sa njim!!!! Priča je kompleksnija ali eto ukratko…i ja se vodim mišlju da bi što šta uradila (u smislu reiki..rekonekcija itd.) samo da izađem iz vrzinog kola…Pozdrav

    • joinmeinjoy says:

      Ne volite sebe dovoljno, to je sigurno, ali ovdje je riječ o nečem drugom. Imate duboka uvjerenja i programe zbog kojih ste i imali ovo iskustvo, pa vam preporučujem rad na njima. Pročitajte i tekst “Svjesno nesvjestan”, mogao bi vam pomoći. Koliko god bila duboka, uvjerenja se mogu promijeniti. Pozdrav!

      • Dijana says:

        Pročitala sam tekst i taj i dosta na tu temu..da li osveštavanje uverenja nastupa onog trenutka kada si svestan da negativno razmišljaš o situaciji koja te zabrinjava (ili ne zabrinjava) ne bitno…jer meni je jasno da imam uverenje i programe jer ne bi bile tu gde jesam..tu sam ženu ja fokusom dovela kod mene u službu…e sad bi da je pošaljem negde drugo :)…šalim se…znam da sam ja odgovorna i prihvatam to ali mislim da je i dosta bilo…Pozdrav!

  2. Gabi says:

    Odličan tekst. Meni je trebalo dosta vremena da počnem slijediti svoj unutarnji impuls. Znala sam što želim učiniti u vezi neke situacije, znala sam što rezonira samnom, ali nisam vjerovala u sebe, bojala sam se. “Gubila sam vrijeme” slijedeći tuđe mudrosti i savjete i onda napokon shvatila da na kraju ipak uvijek napravim “po svom” jer mi jedino to donosi ono istinsko zadovoljstvo.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.