Sve počinje od ljubavi prema sebi

Koliko volite sebe? Sigurno ste čuli da ne možete druge voljeti ako ne volite sebe. Čak i u Bibliji kaže: “Voli bližnjega kao sebe samog…” I ja sam to čula tko zna koliko puta. Ali što vrijedi čuti, kada ne osjetiš? Kada ne osvijestiš. Najveće osvještavanje mi se desilo kada sam čitala knjigu od Neal Donald Walsha (Razgovori s Bogom), kada sam pročitala da ne mogu pogriješiti. Ajme kakav klik! Ne samo klik. Nego su mi tone tereta pale s leđa. Shvatila sam koliko sam prema sebi bila stroga. Nenormalno. Ono, ne smijem pogriješiti. Ali ne smijem. Sve ja moram savršeno. I ako sam slučajno “pogriješila”, to me toliko grizlo i morilo da mi je danima crpilo snagu. Kada sam ovo shvatila, kada sam postala svjesna da ne možemo pogriješiti, a to je dio one šire spoznaje tko smo zaista i što radimo na ovoj planeti itd., onda sam shvatila što znaci voljeti sebe. Onda je moj život samo zbog te jedne rečenice poprimio sasvim drugo ozračje. Zavladala je čarolija slobode, igre, poleta, života zapravo, života u njegovoj punini… Tek sam tada shvatila koliko mi je prije toga život bio “siv”. Nije on bio loš, ni neispunjen. Uživala sam ja i prije, bilo je puno prekrasnih trenutaka. Ali zanimljivo je kako uvijek sve kreće iznutra. I sad kad gledam čak i na te predivne trenutke, shvaćam da ih nisam mogla osjetiti u tolikoj punini upravo zbog nedostatka ljubavi prema sebi. Baš zato što je u meni bio taj grč da sve mora biti super. Da ne smijem pogriješiti.

Znam da nije lako odjednom zavoljeti sebe, pogotovo ako ste se godinama odbacivali. Zato je onaj tekst od prije par dana dobar uvod (mada nisam pojma imala da će ovaj biti sljedeći), gdje pišem zašto za neke ovo ne funkcionira (Zašto za mnoge zakon privlačenja “ne funkcionira”?). Cijeli život ne voliš sebe, ili se voliš jaaaako malo, i onda naiđeš na ovu priču, i shvatiš to na “svoj” način, onako kako i možeš shvatiti na mjestu gdje se ne voliš baš. Kako shvatiš ovo? “Moram ovo raditi, sve ove metode, ovo ne smijem, ne smijem imati loše osjećaje, ne smijem biti tužan, evo opet sam na niskoj vibraciji, ništa od mene, vidi kako mi se ništa osim kontrasta ne manifestira…” 

Ovakve misli dolaze točno iz onog mjesta gdje se nalazite u odnosu na potpunu ljubav. I zato sam u tom tekstu naglasila nešto što je mnoge iznenadilo. Prigrlite svoje “negativne” emocije. Prigrlite svoju tugu. Da li su vas u djetinjstvu odbacivali kad ste bili tužni? Možda ste bili drago i simpatično dijete kada ste bili nasmijani, ali što se desilo kad ste plakali, ili bili tužni, ljuti? Da li su vas i tada oni oko vas jednako voljeli, ili malo manje? O tome se radi. Ne volim se vraćati u prošlost, no ovo je važno radi osvještavanja što ljubav prema sebi zapravo znači. Zavolite sve verzije sebe. To znači i onu tužnu. I onu ostavljenu. I ona koja ne izgleda kako biste htjeli da izgleda. I onu koja nije uspjela ono što ste zamislili ili planirali da će uspjeti. Sve njih zavolite jednako. Probajte! Jer kad i malo u tome uspijete, vidjet ćete kako ćete automatski zavoljeti i druge oko sebe više. Mnoge od onih koji su vam “smetali”. Jer nisu oni vama smetali. Smetao vas je nedostatak ljubavi prema sebi.

Postoji samo ljubav i mi koji u nekim trenucima života dopuštamo sebi više ili manje ljubavi. A koliko je ovo važno, koliko god bih to htjela riječima opisati gotovo je nemoguće. Pa ću vas pozvati na jednu malu vježbicu. Otiđite do ogledala. Pa pogledajte sebe u oči. Pa si recite da bez obzira koliko vi sada sebe volite ili ne volite, znate da postoji vaš Izvor, vaše Više Ja, ili kako god ga zovete, i recite sebi gledajući se u oči da znate da vas taj izvor uvijek neizmjerno voli. I onda gledajte u oči dok ne vidite tu ljubav. A vidjet ćete. Možda bude i suza, ali to je okej. To je samo malo otpuštanje otpora uslijed tolike ljubavi koja vas je u tom trenutku zapljusnula.

Sjećam se da sam jednom čula rečenicu da je ljudima najteže voljeti onoga koga vide u ogledalu. Baš me obuzela tuga u tom trenu. Znala sam da je to istina. Po sebi, ali i po drugima. I onda sam se pitala, pa zašto si to radimo? Zašto? Uvijek možemo birati da se volimo više. Jer onaj tko voli sebe, DOPUŠTA da mu se lijepe stvari dešavaju. Da mu se želje ispunjavaju. Dopušta si živjeti iz dana u dan sve više život svojih snova. Dopušta si da bude voljen. I voli. Sve zaista počinje od ljubavi. Ako ste ikada nekome pomogli, pomogli ste mu jer je u tom trenu volio sebe malo više nego prije toga. Ako ste ikada sami sebi pomogli, pomogli ste si jer ste dopustili sebi da se volite malo više… Svaka promjena koju doživite na ovom putu spoznaje i rasta uvijek znači samo jedno. Da se volite još malo više. Uvijek.

A taj isti koji voli sebe, jednako tako voli i druge. I sve što sebi želi, želi i njima. Jer na toj razini ljubavi nema odvajanja. Nema ja i ti. Na toj razini postoji samo “mi”. I ljubav kojom smo prožeti, obavijeni, i koja nas svaki tren iznova okružuje, ispunjava, umata i prožima… Želite da vam danas bude bolje nego jučer? Nađite načina kako da volite sebe malo više danas. Pitajte se što biste napravili drugačije da se volite više nego što se trenutno volite. A onda to i napravite. Otišli u šetnju? Pustili najdražu pjesmu i zaplesali? Kupili nešto lijepo? Otputovali? Ili jednostavno sada i ovdje odlučili biti malo bolji prema sebi? Pohvalili sebe za sve što ste do sada u životu napravili? Sve te divne stvari koje su iza vas. Sjetili se svih onih divnih trenutaka kada ste nekog razveselili? Priznali sami sebi da ste super i nevjerojatno fenomenalni? Nema te “greške”, ne postoji način da toliko gadno “zabrljate” da više niste fenomenalni.

Znam da će svatko ovo doživjeti drugačije, ovisno gdje ste sada. No probajte se otvoriti prema ovim riječima. Ako jedino što iz njih čitate je sarkazam, probajte zamisliti neku super verziju sebe, koja stvarno voli i obožava tko ona jest, i probajte se pitati kako bi ta osoba ove riječi doživjela. Bez obzira što se dešavalo u vašem životu, ništa nije vrijedno vaše brige i prekoravanja samih sebe. Ništa.

A sad ću vam ponoviti rečenice iz mog prvog teksta (eto toliko je ova tema važna da je bila sastavni dio mog prvog, a zapravo suptilno i suštinski i svakog sljedećeg teksta), a taj tekst kaže:

Ne postoji ništa što bismo trebali napraviti, promijeniti ili popraviti kod sebe. Mi već jesmo potpuno savršena bića. Da od ovog trenutka sada nikad više ne napravimo ništa, ni jednu jedinu stvar, sve što smo do sada napravili je i više nego dovoljno. Našu vrijednost uvijek vidi onaj tko zna što je prava vrijednost.

Napišite si ove rečenice ili isprintajte na “veliko”, stavite negdje gdje će vas bosti u oči sve češće, ponavljajte ih dok ne naučite napamet, dajte sebi priliku za ljubav – prema sebi, pa onda i prema drugima, nađite načina da se podsjetite, nađite načina da si pokažete da se danas volite još više nego jučer! I ako bilo tko od vas čak i najmanje sumnja, sada ili bilo kada, neka se vrati na ovaj tekst, neka ponovno pročita ove rečenice. Jednom, dvaput, stoput… Recite sebi: “Ne trebam ništa raditi ovog trenutka. Jedini moj zadatak u ovom trenutku je osjetiti ljubav.” Garantiram da je u svakome od nas, jer sam i sama bila jedna od onih koja nije voljela sebe. Vratite se sebi, ne trebate ništa napraviti, samo si dopustite da osjetite tko ste. Znate onu rečenicu: “U početku bijaše riječ…” (koja zapravo govori da smo kreatori). A ja bih samo dodala da je ta riječ, ta prva riječ, bila ljubav. A onda je došlo i sve drugo.

One thought on “Sve počinje od ljubavi prema sebi

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.