Svjesno nesvjestan

Neki dan sam na Facebook stranici objavila ovu rečenicu:

“Bolno može biti samo ono iskustvo koje vi nazovete ili protumačite bolnim, no ako se samo sjetite da sve što vam se događa ima značenje koje mu vi dajete, onda znate da je bol vaš izbor, a ne stvarno stanje vaše realnosti.”

Nakon što sam to napisala, vidjela sam nečiji komentar kako je bol neizbježna. Slažete li se s time? Ja ne. Ne više. Ja znam da bol nije neizbježna. Jer s rastom razine svijesti, vi osvještavate bol. A ono što osvijestite i prihvatite, to se odmah i mijenja.

Kaže Tolle da je bol neizbježna sve dok se poistovjećujete s umom, sve dok zapravo niste svjesni. U tome je ključ. Nismo ni svjesni koliko smo nesvjesni. Osvještavanje je proces. I zapravo cijeli ovaj put osobnog rasta i razvoja se može svesti na samo dvije riječi: osvještavanje nesvjesnog.

Iako ti se u svakom trenutku kada osvijestiš sadašnji trenutak čini da si tu, potpuno svjestan svega, i da je to sad “to”, tek s vremenom, kako ti svijest raste, i kako si sve više prisutan, shvaćaš koliko postaješ prisutniji. Koliko postaješ svjesniji. I koliko i onda kada ti se činilo da si baš osviješten, zapravo to nisi bio.

Kako postati “svjesniji”? I zašto biste postali svjesniji, možda se pitate? Ljudi se obično toliko poistovjete s umom, da misli i razmišljanje smatraju vlastitim identitetom. “To sam ja.” Ali nisi. Kad sam se prvi put distancirala od vlastitih misli i počela ih promatrati, kad sam prvi put primijetila onaj jaz između mene i mojih misli shvatila sam. Ja nisam moje misli. One dolaze i odlaze kao vlakovi na kolodvoru. Moj um je kolodvor. Mogu ga otvoriti. I zatvoriti. Mogu birati koji vlakovi kada da stižu, i koliko će se zadržati, a mogu i pustiti da dolaze kako hoće i ostaju koliko hoće. Mogu birati kako želim koristiti kolodvor. Ja sam potpuno “in charge”, ja odlučujem što se tu zbiva. Ali nisam ja ni kolodvor, a nisam ni vlak.

Zašto postati svjesniji? Jer jedino tako možete kontrolirati vlastite misli i emocije. Jer jedino tako možete utjecati na vašu vibraciju. Jer jedino tako možete i sami postati svjesni vlastite vibracije. Mnogi su uvjereni da zakon privlačenja ne funkcionira, jer “vidi što mi stiže, a poslao sam sasvim nešto drugo”. A zapravo se radi o tome da nisu svjesni svoje vibracije. Kažeš, ima dobrih ljudi koji bi svima pomogli, a svi ih iskorištavaju. Pa zato kao zakon privlačenja ne funkcionira. Nije fer. Kako to može biti? No, ono što leži u pozadini tih obrazaca ponašanja, zapravo je vibracija žrtve. Ali ajde to osvijesti! Nije lako. Znam koliko sam se ja mučila sa svojim nesvjesnim obrascima. Kada sam prvi puta u potpuno svjesnom stanju “ulovila” jedan teži negativan program, bilo je to kao da sam tek tada progledala. Otkud ovo? Ovo su moje misli? OVO? Promatram, i ne vjerujem. Da, kad prvi put osvijestiš neke jače negativne obrasce i uvjerenja, to je ogroman pomak. Baš ogroman. U isto vrijeme te nekako zapljusne sve to što odjednom vidiš, sada iz potpuno druge perspektive, perspektive neutralnog promatrača, i odjednom ti se sav život do sada nekako odvrti u očima jer shvatiš da je u tebi razlog zašto ti baš TO nikad nije išlo za rukom. Zašto se baš S TIM uvijek nekako mučiš. Shvatiš da je razlog u tebi. Shvatiš, jer vidiš svoje misli iz druge perspektive. “Izvana”. Koliko god je nekako šokantna ta ogromna spoznaja što je to sve bilo u tebi, toliko je i oslobađajuća. Jer sad više nisi dio tog “vrtloga”. Nisi zarobljen u vlastite misli. Sada si vani. Sada ih promatraš.

Bez osvještavanja nema prave promjene. Svi koncepti pozitivnog razmišljanja i slične teorije na duže staze padaju u vodu. Zašto? Jer su površni. Jer vas i dalje poistovjećuju s mislima. S umom. I iako je svakako bolje razmišljati pozitivno nego negativno, i to raditi što češće, sama ideja da ćete uvesti u svoju svakodnevnicu više “pozitivnih misli” vas neće daleko dovesti u promjeni života na bolje. Past ćete u prvu provaliju. Prva sljedeća životna nevolja, prvi kontrast, i hop! Gdje su sada pozitivne misli? Daleko izvan provalije. Nedostižne. Pa onda dođu i emocije. Pa se osjećaš loše. I ako išta uspiješ osvijestiti u tom trenutku, onda je to shvaćanje da time privlačiš ono što ne želiš. Pa hoćeš čim čim prije to mijenjati. Jer si svjestan. Pa se forsiraš. Pa ne ide. Pa se kriviš. Pa si predbacuješ. Pa se još gore osjećaš. Jer znaš da ne privlačiš ništa lijepo kad se tako osjećaš. I bespomoćno se trgaš u sebi i vrtiš u krugu. Gdje je sada ideja “pozitivnog razmišljanja”? Gdje je sada to silno “znanje” koje si strpljivo skupljao i upijao?

Nije ni čudo da je mnogima “zlo i muka” kada vide neke “pozitivne” izjave, citate i sl. koji se površinski dotiču ove teme. Jer ljudi osjećaju da to nije “to”. Da ne zadire u dubinu, da nije tu rješenje. Da je priča puno dublja i kompleksnija. I ako, samo ako, probate krenuti putem osvještavanja, tada ćete svjedočiti istinskoj promjeni. Tada više nećete biti zarobljeni u umu. Tada ćete kada sljedeći put padnete u provaliju promatrati um. Kako kritizira. Kako osuđuje. Kako vas vuče u programe žrtve, borca, agresije, depresije… itd. Promatrat ćete. Mirno. Bez osude. Jer izvan uma nema osude. Jer izvan uma je samo čisto prihvaćanje. Jer izvan uma je samo spoznaja da je sve kako treba biti.

I kad prihvatite te misli, i kad prihvatite te emocije koje su se javile, istog trena, baš ISTOG TRENA one će se promijeniti. I tada ćete razotkriti ILUZIJU UMA. Iluziju boli. I tada ćete znati da je bol uvijek bila vaš izbor, iako nesvjestan. Znat ćete da je bol bila zapravo vaš otpor nečemu što vidite “izvan sebe”. A zapravo izvan sebe uvijek i vidite samo sebe. Tada ćete u punom smislu riječi vidjeti svijet kao čisti odraz vas samih.

Love you all 🙂

Joy

4 thoughts on “Svjesno nesvjestan

  1. Nina says:

    Hvala što dijelite svoje znanje s nama i pomažete nam pronaći odgovore na neka pitanja. Uživam čitajući Vaše tekstove, kao što i Vi uživate dok ih pišete 🙂 Zahvalna sebi prvenstveno, ali i Vama mnogo hvala 😉

  2. sunshine says:

    Ovo je jedan od onih tekstova kad uhvatis sebe da, dok citas, klimas nesvesno glavom u znak odobravanja: “Da, to se i meni desava”, “Tako i ja mislim”… Ide u bookmarks definitivno 😉 tamo ima jos tekstova sa ovog bloga! Hvala <3

Leave a Reply