Želiš posao iz snova?

Često puta sam se pitala da li je moguće raditi ono što voliš i od toga dobro živjeti. Još u osnovnoj i srednjoj školi obožavala sam pisati, i primjećivala kako ljudi vole čitati moje radove. Novinske članke, pričice, pjesme… Svašta. Nastavila pisati i na faksu. Za novine. A često su objavljivali i moje priče. Uživala sam u tome. U srednjoj me posebno zanimala psihologija. Sve mi je zanimljivo, i ova planeta, i svemir, i ekonomija, ali nema ništa zanimljivije od ljudi. Totalno smo nepredvidivi. Jedinstveni. Posebni. Originalni. I to je ono što me uvijek zanimalo. Tu nema kraja. Uvijek otkrivaš nešto novo.

Kad sam spomenula fakultet psihologije, reakcije iz okruženja bile su očajne. “Cijeli život ćeš raditi s luđacima.” A pošto me zanimalo i pisanje, i društvene znanosti, i svašta nešta :), pomislila sam da to ipak nije dobra ideja. Pa sam htjela novinarstvo. Jer ja volim pisati o svemu i svačemu. Pa su mi rekli da novinare šalju često na opasne teritorije. Da su potplaćeni. Da su pod velikim pritiscima politike… Itd. Pa sam “privremeno” odgodila tu ideju, da bih na kraju odustala.

Krenulo me s tom ekonomijom. S lakoćom završila faks, s lakoćom dobila prvi posao, s lakoćom ga radila, a novi poslovi i ponude su samo stizali i stizali. Često me zvali head hunteri. Radila sam zanimljive poslove i dobro zarađivala. No, uvijek sam htjela nešto NOVO. Nešto drugo. U tim okruženjima gdje sam bila, sama sam sebi izgledala kao luđak nad luđacima. Ono, dođeš u velike sustave i organizacije, gdje su procesi uhodani, gdje za sve postoji procedura i sve se zna i sve je uređeno, a onda meni nema smisla zašto mi jedan papir treba proći kroz ruke 17 ljudi, koji svaki za sebe nešto moraju dodati, ispraviti, odobriti, čak i kad se radi o banalnoj stvari tipa naručivanja novih kemijski i pribora za ured. Ono, halo ljudi! Pa ajmo vidjet kako ovo možemo bolje. Brže. Jednostavnije. Do nekih kompleksnijih poslovnih odluka. Kako postaviti financijske procese, izvještavanje, prodaju… Svašta. Sva sreća pa su mi stalno dolazile nove prilike, jer se nisam predugo mogla zadržati na istom mjestu, pogotovo kad je riječ o onim inertnim sustavima, gdje mi je šef osoba koja se zaposlila u firmi prije mog rođenja i koja od tih godina nije ništa novo ni uvela ni promijenila u firmi…

I tako sam se od kontrolinga, preko direktora financija, poslovne inteligencije pa do posla konzultanta za razvoj poslovanja i inovacije stalno usavršavala, stalno rasla. Jer mi je to bilo potrebno. Jer sam osjećala u sebi znatiželju da stalno učim i idem dalje. I istovremeno se smatrala nenormalnom. Gledala one ljude koji 17 godina sjede za istim stolom i rade istu stvar i pitala se: “Kako? Kako mogu?” Ono, skoro da bih i ja htjela tako, biti u mirnoj luci, bezbrižna, a ne ovako, stalno sam negdje na pučini… Nekad je super ploviti, ali nekad ima i valova 🙂

Tek kad sam se dublje upoznala s učenjem Esther Hicks postalo mi je sve jasnije. Ekspanzija. Rast. To je neizbježno. Zato smo tu. Stalno želimo nešto novo. Okej je da mijenjamo posao. Okej je da mijenjamo struku. Karijeru. Okej je sve to. I istovremeno sa tim saznanjem promatrala sam okruženje i vidjela zapravo tu ekspanziju. Vidjela te mlade nove generacije koje dolaze i hrabro postavljaju nova pravila igre. Vidjela kako sve normalnije postaje od hobija napraviti karijeru. Pa vidi ti jednu Andreu Andrassy!

Shvatila sam kako je sasvim normalno mijenjati karijeru. Jer jest. Jer je to naše prirodno stanje. A sve što je u nama, i što nas zove naprijed, uvijek je prirodno i uvijek je dobro za nas… Tko kaže da trebaš cijeli život raditi u istoj firmi? Nekad je to bio standard, danas toga nema. Tko kaže da kad jednom odlučiš o karijeri, više se ne smiješ predomisliti? Isprobati nešto novo? Tko kaže?

Svuda oko nas danas svjedočimo primjerima ljudi koji su promijenili karijere. Počeli se baviti nečim drugim. Od hobija razvili biznis. Sve je više freelancera, sve je više ljudi koji biraju fleksibilno radno vrijeme i mjesto… jer je to istinska želja mnogih od nas, ako ne i svih! Svi želimo slobodu i uživanje u životu, no želimo i nešto raditi. No, riječ “rad” se toliko infiltrirala kao nešto nelagodno, kao nešto što “moraš” pa ti je onako po defaultu mrsko, i uopće ne možeš pojmiti da može biti ugodno, zabavno, prekrasno… A može!

Netko me pitao u grupi: “Što ako ja želim raznolikost, a svugdje mi pričaju da ako hoću biti uspješan u nečemu, moram se samo toga držati?” Znate za onu “stručnjak u svojoj struci“? On je najstručniji stručnjak za točno tu komponentu veš mašine. I nema većeg stručnjaka od njega. Jer on se specijalizirao. Usko! Jer treba odabrati jedan mali “komadić” i onda godine posvetiti tom komadiću da bi bio priznati stručnjak. Za taj komadić. Sada malo karikiram, ali znate na što mislim. Ima tu dosta istine. I ja sam čula da se trebam odlučiti, a onda specijalizirati u tome što sam odabrala. Ja sam čak odlučila da će to tako i biti. Stvarno sam u svakom poslu davala najbolje od sebe, konstantno se educirala i usavršavala. Ali da sam ostala raditi cijeli život na saldakonti dobavljači-kupci na primjer, vjerojatno bi danas bila među onim luđacima koje mi je frendica iz srednje spominjala kao buduću klijentelu ako upišem psihologiju.

Tek sam od Esther shvatila da nema granica. Tek sam tada shvatila da je sve moguće. I da sam normalna 🙂 Možeš bilo kada raditi bilo što želiš, samo slijedi svoju strast! Slijedi ono što zaista želiš! I još jedna fenomenalna njena rečenica: “Nikad ne idi u posao radi novca!” 

Tek sam nedavno shvatila da me zapravo krstarenje i druženje s njom i ta energija toliko promijenilo, toliko sam vibracijski odskočila da sam se našla u puno boljoj verziji moje realnosti. Jer sve je počelo samo od sebe sjedati na mjesto. Fenomenalno i s lakoćom. Ja s oduševljenjem napišem ljudima kako idem na cruise s Esther, a oni meni: “Napiši nam izvještaj.” I ja se sjetim kako sam davno napisala u svoju “čarobnu knjigu” da želim pisati svoj blog. O putovanjima. I pomislim, moglo bi ovo biti prvo putovanje o kojem ću pisati. Pa onda Kuba, Meksiko, Portugal… No, ubrzo to zaboravim.

Vratim se s cruisea oduševljena i totalno “high fly”, dignem se ujutro i pitam se što da radim. I onda čujem glas: “Napiši ljudima kako ti je bilo.” (Da, ovo sam već spomenula u jednom tekstu.) I ja ponovno pomislim, okej, to mogu uz kavu napraviti, ali što da radim za ozbiljno? 🙂 I opet čujem: “Napiši ljudima kako ti je bilo.” I tako ja sklopim web stranicu u dva sata, napišem prvi tekst, i tijekom pisanja shvatim da neće sve stati u jednoj objavi, i najavim ljudima da će biti još par tekstova. I onda drugi, treći, i tako dalje… Jednostavno nisam stala. I svaki put sam nevjerojatno uživala 🙂 Napišem ih tolikom brzinom, objavim, i  odjednom toliko divnih komentara… Wow! Nisam ni bila svjesna da sam spojila svoje dvije velike ljubavi na jednom mjestu. Pisanje i osobni rast. Fenomenalno.

Pa onda dođe coaching škola. Nakon puno proučavanja odabirem najbolju, tj. onu koja zadovoljava moje kriterije. Najstarija i najbolja škola u UK, međunarodno priznati certifikati, imam mentora koji je trenirao najviše coacheva na svijetu! I sve se baš lako posložilo 🙂 I sad, dok sjedim i pišem, knjige ispred mene, a tako se veselim. Ne samo zato što su u predivnim duginim bojama, nego što učim o onome o čemu sam cijeli život sanjala i učila. I zato što je to konačno postala moja profesija. Moja strast. Moja ljubav. Moj posao iz snova. Ništa se s tim ne može usporediti. Nikakve korporacije. Nikakve velike zarade. Nikakve prestižne titule. Ništa.

Želiš posao iz snova? Slijedi svoju strast! Ne idi u posao radi novca! Ne razmišljaj “kako ću”, nego dopusti da te Svemir vodi, jer ono što je tvoja strast, to je i ono u čemu si najbolji, u čemu ćeš lako utonuti bez da se trudiš “fokusirati”, jer ti je prirodno, jer to si ti! Što god to bilo.

Može biti jedna stvar sada, druga za pet godina. Može se činiti kao sitnica, kao meni prvi tekst na blogu. Može biti niz naizgled nepovezivih stvari. Pa se pitaš kako ih spojiti u neku smislenu cjelinu. Nemoj se pitati. Ne dozvoli umu da se razmaše i da te zbuni. Jer ne zna. Onaj tko zna si ti. Nije to nikakav savjetnik. Nije to ni šef, ni mama ni tata. Ni prijatelji, ni partner. Jedino ti znaš. Što je stvarno tvoja velika strast. Slijedi to. Dopusti da te život oduševi, kada ti uzvrati istom mjerom, kada ti pokaže koliko voli one koji slijede svoju strast 🙂

Love you all 🙂

Joy

5 thoughts on “Želiš posao iz snova?

  1. Selma says:

    Draga Dijana, ti si čudesna spisateljica. Tako su ti divne, lake i spontane rečenice i tekstovi. Hvala ti!

  2. Darin says:

    A ja se tocno sjecam tog tvog prvog posta na Nadinoj grupi… i kako sam se pitala hocu li u onoj šumi uspjeti “uloviti” tvoj novi post o dojmovima s cruisa… i kad sam ga procitala, znala sam da cemo jednog dana ici k tebi na seminar 🙂

Leave a Reply