Kakvu priču pričaš?

U zadnjih par dana sam naišla na nekoliko ljudi, što na coachingu, što privatno, koji pričaju priču. Svoju priču. Svog života. Kakvog ne žele. Bilo mi je zanimljivo to slušati. Većina tih ljudi radi na sebi, upoznati su sa mnogim alatima rada na sebi, znaju i što znači kad pričaš o onome što ne želiš, znaju koliko je važan fokus i sve ostalo…

Sad kad sam svaki dan iz trenutka u trenutak svjesnija sebe i svog okruženja, i kada ovako slušam i promatram, vidim koliko je ljudima zapravo teško primjenjivati znanje. I razumijem ih. I ja sam to prošla. Sve ti to razumiješ, onako teoretski, sve jasno, sve pet, no onda se jednostavno vratiš staroj navici i pričaš staru priču. Zašto?

E, ovo sam se pitanje ja prvo pitala. Kada sam osvijestila da pričam staru priču, pitala sam se zašto. Zašto to sad radim? Koja je moja namjera? Što želim dobiti ovime? Što želim postići pričajući ovu priču? Pitajte se ova pitanja. 

Često nismo svjesni vlastitih obrazaca, nismo svjesni kako smo se “uljuljali” u našu poznatu fotelju i pričamo priču iz tko zna kakvih zapravo razloga. Želiš malo pažnje? Sažaljenja? Želiš potvrdu i validaciju od okruženja kako si, eto, unatoč strašnim okolnostima baš super i jak? Što zapravo želiš postići time? Želiš se malo jadati, jer onda ti je lakše…? Znam da te to ponekad vuče, i nesvjesno ili polusvjesno biraš ono što ti se čini najlakše. Ali najlakše je samo zbog navike! Nije i najugodnije. I sigurno nije najbolje za tebe. U prošlom sam tekstu pisala o navikama, i kako ih moramo mijenjati ako želimo promjenu (Kad zakon privlačenja radi protiv tebe).

Kada sam ja počela mijenjati priču? Onda kada sam osvijestila što si time radim! Kad sam se pitala onako iskreno što ja sad imam od ovoga što pričam. Tada sam prestala.

Koji god bio razlog vašeg pričanja neželjene priče, on nije vrijedan posljedica. A posljedica je život kakav ne želite! 

Često se ljudi stavljaju u uloge žrtve, boraca i ne znam čega, i sve je to toliko uobičajeno da to rijetko tko primjećuje. Navikli ste tako, jer su vas tako naučili. Ni vi ni oni nisu znali bolje.

No, sada kad znate što to znači, ako i dalje pričate vašu staru, tešku priču, o vašem teškom životu, pitajte se što time dobivate? Pet minuta nečije pažnje? Sažaljenja? Divljenja? Čega god bilo, teško da će biti više od pet minuta. Ili petnaest. A onda se ti ljudi vraćaju svojim životima. A vama ostaje vaš. Taj koji kreirate. Upravo tim pričama. 

Možda i vama klikne kada se pitate ova pitanja koja sam se ja pitala. Možda vam klikne kad shvatite da tim pričama samo sebi “štetite”. Sebi kreirate i potvrđujete život kakav ne želite. Možda vam klikne kad shvatite da je nebitno što drugi misle, jer što god da misle to nema nikakve veze s vama.

Što vas zapravo sprečava da pričate novu priču? Postoji nešto što je mene, osim navika da pričam staru, sprečavalo da pričam novu priču. Osjećala sam se da lažem. Lažem sebe. Lažem druge. A onda sam s vremenom shvatila da to uopće nije tako! Laž je da lažem. Ja kreiram!

Budućnost je prazan papir, i na nama je što ćemo ispisati na njemu. Pa nitko ne zna što će biti, zar ne? Nama se samo zbog naših starih navika razmišljanja, ponašanja i okolnosti čini istinitije pričati kako je bilo do sada.

Namjerno kažem “bilo do sada”, a ne kako je sada, jer sada nije. Sadašnjost je ustvari prošlost, jer već ovaj trenutak sada koji ste osvijestili je i prije nego što ste pročitali ovu rečenicu do kraja otišao u prošlost. Zašto pričate o prošlosti? Budućnost nije ispisana. Ne lažete nikoga. Možda samo sebe?

Pričajte priču s kojom se možete uskladiti, a da vam služi! Što to znači? Ne morate reći kako ste uspješni, zdravi i bogati, ako vidite da s time ne rezonirate i ako primijetite otpor koji se javlja u vama. Ali možete reći da ide na bolje. Možete reći kako se vaša situacija uspješno rješava, kakva god bila sada. Možete reći kako zdravlje ide na bolje. Probajte! I primijetite kako se osjećate! Tek kad osjetite da se tako stvarno osjećate malo bolje, jer ste se usmjerili tamo gdje želite ići, shvatit ćete moć pričanja priče. I kad vas ljudi u okruženju pitaju, koja god tema bila, kako je sada, recite da ide na bolje. Sve bolje i bolje… Kreirajte!

Budućnost je pred vama, i sastoji se od beskonačnog niza beskonačnih varijanti i opcija. Na vama je u kojem ćete smjeru gledati. U budućnost koju želite živjeti. Ili onu koju ne želite. 

Kakvu priču pričate danas? Probajte samo danas pričati malo drugačiju priču, probajte reći da ide na bolje, probajte pogledati u onu budućnost u kojoj ide na bolje… Kako izgleda? Da, i ta je budućnost jednako stvarna kao i ona o kojoj ste do sada pričali. Zašto onda ne pričati o njoj? Zašto je ne živjeti, kada već stoji pred vama?

Love you all 🙂

Joy

Leave a Reply