U pravu si

Kad ste zadnji put nekom rekli: “U pravu si.”? Što ste tada mislili? Što se zapravo dogodilo? Bili ste uvjereni u jedno stajalište, a onda vam je ta osoba nešto rekla, i odjednom ste situaciju vidjeli iz drugo kuta, odjednom ste je vidjeli onako kako je vidi i ta osoba.

A kada ste zadnji put vi čuli od nekoga:”U pravu si.” Kako ste se tada osjećali? Da li ste osjetili ono unutrašnje zadovoljstvo i važnost? Da li ste osvijestili vaš ego koji je imao svoj trenutak “na pozornici”?

Tko je u pravu? I što zapravo znači biti u pravu? Da li je ovo pitanje uopće potrebno postavljati? Čemu služi? Jeste se ovo pitali? Čemu vam služi to da ste u pravu?

Puno slušam rasprava o egu. Tko je taj koji se rapravlja u tim raspravama? Ego 🙂 Puno puta čujem kako se na ego gleda kao na nešto negativno. Kada za nekog kažete da ima veliki ego, vjerujem da niste to rekli s pozitivnim emotivnim nabojem. No, da li je ego stvarno loš?

Sjećam se situacije na poslu kada sam imala stav koji nije bio u skladu s onim što je moj šef želio. Rekao mi je:”To tvoj ego govori.” Ja zaista ne mislim da je ego loš sam po sebi. Imamo ga s razlogom. Kao i sve ostalo. U toj situaciji na poslu mi je pomogao zauzeti se za sebe, prema tome služio mi je.

Tko je u pravu? Ja koja kažem da ego nije loš ili onaj tko kaže da je loš? Za mene ovo “u pravu” je besmisleno pitanje. Jer sve je stvar perspektive. Mi smo svi jedno, ali smo istovremeno jedinstveni. Kako? Zašto? Upravo zbog perspektive. Naša je perspektiva jedinstvena i nije identična ni jednoj drugoj perspektivi koja je ikad postojala i koja će ikad postojati. Nikad nije postojao netko tko je na potpuno isti način gledao na svijet oko sebe kao što ga gledate vi u ovom trenutku, niti će postojati.

Upravo zbog toga i dolazi do ekspanzije, do rasta. Htjeli smo raznolikost, i volimo raznolikost, iako si ponekad to ne želimo priznati. Ponekad nam je draže čuti da se netko slaže s nama. Da nam kaže da smo u pravu. Zašto? Zbog ega. Jel on onda stvarno dobar za nas? Jest. Jer da ga nema, i da smo došli ovdje samo s dušom, tko bi nam pomagao zadržati svoju perspektivu? Tko bi nam pomogao očuvati tu raznolikost? Duša zna da smo svi jedno. Njoj je svejedno kakve ćemo izbore donijeti. Svejedno joj je i kako gledamo na stvari. I jedni na druge. Jer je u konačnici sve jedno. Svi mi jesmo jedno. I kako bi onda došlo do rasta?

Kada se susretneš s nekim tko ima različito razmišljanje i stajalište od tebe, to može biti izazovno. No pitaj se onda, ako ti to smeta, zašto ti smeta? Zašto ti smeta što se netko ne slaže s tobom? Da li se vi imate potrebu slagati s drugima? Prešutiti svoj stav i prikloniti se nekom drugom? Ako da, pitajte se zašto? Vi ste jedinstveni, vaša perspektiva je dragocjena, i s razlogom je imate! I ovaj moj blog je ništa drugo nego moja perspektiva. Da li postoji netko tko se slaže i rezonira s ovim? Naravno. Da li postoji netko tko se ne slaže s ovime? Naravno.

Sjećam se jednom kad mi je jedan prijatelj rekao kako ne voli puno pričati s ljudima koji se slažu s njim oko svega. Ono, nakon tri minute ti postane dosadno. Čuješ samo: “Da, da. Da, i ja. Ja isto. E, baš tako.” Jer nam je prirodno da volimo raznolikost. Jer kostantno rastemo. Jer nam treba drugačija perspektiva da nas protrese da preispitamo vlastitu.

Koliko ste samo vi puta promijenili vlastitu perspektivu? Vaše mišljenje, vaše stajalište? Sjećate se neke knjige koju ste čitali nedavno, a koju ste čitali i prije par i više godina? Ili filma? Jeste primijetili kako ste to sasvim drugačije doživjeli? Što se promijenilo? Knjiga? Ne. Vi. Vi ste se promijenili. Vaša perspektiva je drugačija. I tko je onda u pravu? Vi sada, ili vi prije par godina? Da li je onda okej i prihvaljivo i da netko drugi ima drugačiju perspektivu, kao što ste i vi nekad imali?

Raznolikost je dobra, i na visokoj vibraciji nam služi, jer nas obogaćuje. Jer rastemo. Na niskoj vibraciji ljudi znaju reagirati napadom, raspravom, osuđivanjem, potrebom za dokazivanjem. 

Baš sam nedavno bila na kavi s nekim tko je imao potpuno drugačije gledište u vezi osobnog rasta, života, energije, Esther Hicks itd. Ja sam promatrala. Sebe. Kako se ja osjećam dok to slušam? Što ja mislim? Bilo mi je zanimljivo vidjeti da me toliko zanimala ta druga perspektiva, toliko sam htjela razumjeti, da sam pokušavala vidjeti svijet očima te osobe. Shvatila različitost perspektive. Nikakvu potrebu nisam imala objašnjavati ili braniti moje stajalište.

Bez obzira u kojoj ulozi bili, onoga tko napada drugog zbog mišljenja s kojim s ne slaže, ili onoga koji se brani od onih koji napadaju, pitajte se zašto to radite. Osvijestite što time SEBI radite. Promijenite fokus, dignite vibraciju. A onda primijetite kako je nestala potreba za napadom ili obranom.

Svi imamo slobodu izbora. Ne smeta nas različitost, nego naš izbor reakcije na tu različitost. Kakve izbore donosite? Bez obzira da li njima prihvaćate ili osuđujete nekog drugog, uvijek ih sebi donosite. U pravu ste.

Love you all 🙂

Joy

 

One thought on “U pravu si

  1. Ina says:

    Meni je ovo presmijesno! Kako god mi se nesto dogodi, slj. dan ti pišeš o tome;)
    Kava prije neki dan! Jos do nedavno bi ta ista moja kava zavrsila raspravom, dokazivanjem, pa uvrijeđena pa ljuta… sada je to bilo razumijevanje i mir… Da dalje ne nabrajam:):):):)
    Draga Di, hvala!

Leave a Reply