Najvažnija lekcija o drugim ljudima

Iako se ova tema provlačila kroz neke od mojih prethodnih tekstova, nisam je nikad posebno obradila, a nevjerojatno je važna.

Oni koji su čitali moje prethodne tekstove znaju da sam dosta vremena posvetila radu na sebi, da je to put koji traje preko 15 i više godina, i da su ga neki posebni ljudi i autori obilježili. Tako ste vidjeli da često spominjem ime Daniela Golemana, Tony Robbinsa, Esther Hicks, Echart Tollea i još nekih, no možda najveći dojam do sada na mene je ostavila Esther Hicks, koju sam susrela uživo i nakon čega je i nastao ovaj blog.

Upravo od nje sam naučila najvažniju lekciju o drugim ljudima. Shvatila sam da nisam uvijek prihvaćala sve ljude oko sebe, onako potpuno, neke sam i osuđivala, tj. neke njihove postupke, riječi, načine… Nekad sam bila i zabrinuta, jer sam znala da ima ljudi koji i nisu tako dobronamjerni, neki su i zavidni, pa ti mogu naštetiti, ima i onih koji su spremni fizički napasti, opljačkati itd… Da ne nabrajam. Ne mogu reći da sam često živjela u brizi i strahu, no ponekad jesam. Kao vjerujem i svi vi.

Ono što mi je nevjerojatno otvorilo oči je spoznaja da ponašanje drugih ljudi nikako ne utječe na mene. Da njihovo mišljenje, njihove riječi, djela, nemaju nikakve veze sa mnom niti bilo kako utječu na mene. Pod jednim uvjetom. A to je da ja tome ne pridajem pažnju.

Meni je to bilo tako oslobađajuće. Osjetila sam kao da sam uzela nazad svoj život u svoje ruke, i shvatila, pa da, zapravo i jest u mojim rukama. Nešto više o tome u tekstu Ne može vam nitko ništa, koji pored ovoga, najbliže opisuje ovu temu do sada, pa ga vrijedi pročitati.

Što god netko drugi govorio, radio, mislio, pa čak i ako time želi vrijeđati nekoga, naštetiti nekome, nanijeti zlo, što god to bilo, to nema nikakve veze s vama! I ne samo da nema veze s vama, nego ni na koji način ne utječe na vas! Apsolutno nikako. Osim ako vi tome dajete pažnju. Osim ako vi prema tome usmjeravate svoj fokus, a tada vi o tome mislite, a tada se i pojavljuju određene emocije, a tada i propuštate u vlastitu vibraciju ono što zapravo ne želite. Tada utječe. No, da li je onda do onoga koji priča, ili do vas koji ste usmjerili pažnju prema njemu? Do vas, naravno, jer samo vi odlučujete čemu ćete dati svoju pažnju. 

Znam da nije moguće uvijek i u svakoj sekundi osvijestiti taj izbor koji imamo, tu predivnu slobodu koju nam zapravo nitko ne može oduzeti, no što češće se toga sjetite, što češće ovo osvijestite, to ćete više i birati ono što želite i nećete biti pod utjecajem drugih ljudi. Jer vi ste tako odabrali.

Ja zaista vjerujem da pravo zlo ne postoji. Da je to iluzija u kojoj mi živimo, jer smo došli po određena iskustva. Vjerujem da postoji jedan Izvor, a to je izvor dobra, i iz toga je nastalo sve. Vjerujem da je beskonačna inteligencija iz koje smo svi nastali i sve što postoji, preinteligentna da bi joj se “omaklo” da kreira takav propust kao što je zlo. Pisala sam o ovome u tekstu A što ako ništa nije loše?.

Vjerujem da smo željeli doći u okruženje u kojem postoji raznolikost kako bismo birali što nam se sviđa, a što ne. Vjerujem u energiju i moć fokusa. Tamo gdje usmjeriš svoju pažnju, tamo ide energija, i to dozivaš u svoje iskustvo. Jednostavno. Htjeli smo slobodu izbora. I dobili smo je. Zar to nije odlično?

Tek kad sam shvatila da drugi ljudi ne mogu baš nikako utjecati na mene, osim ako im ja to dozvolim, bilo mi je puno lakše prihvatiti da drugi budu kakvi jesu, i kakvi žele biti. Okej je da su različiti od mene. Okej je da žele drugačije živote, stvari, imaju druge poglede i stavove… Sve je to okej, jer se mene ni najmanje ne tiče.

Jedino što se mene tiče, i jedini moj posao u cijeloj toj priči s drugim ljudima je usmjeravanje fokusa prema onome što želim i što mi se sviđa. A ponekad mi se sviđa i ne nastaviti neki razgovor. Ponekad je to u potpunosti moj put najmanjeg otpora. Ponekad mi se sviđa promijeniti temu, ili okrenuti priču na šalu. Jer tako se bolje osjećam i ja, a najčešće i drugi ljudi. Ponekad mi se sviđa i biti sama sa sobom. I to je sve okej.

To je za mene najvažnija lekcija o drugim ljudima. Prihvatiti raznolikost, i svjesno usmjeravati pažnju prema onome što ti se sviđa. Jer upravo s tom pažnjom to nešto raste. Pa neka onda raste dobro. Neka raste ono što mi se sviđa. A ono što mi se ne sviđa “kaznit” ću jedinim načinom kojim možemo nešto “kazniti” (namjerno stavljam pod navodnike jer se ne radi o kazni već izboru), a to je ne davanje apsolutno nikakve pažnje. Jer ono čemu ne dajete pažnju, nestaje iz vašeg iskustva. To je zakon.

Love you all 🙂

Joy

Leave a Reply