Treći korak kreiranja

Sjećam se onog razdoblja na početku, kada sam tek počela proučavati zakon privlačenja, slušati i čitati Esther Hicks i neke druge, kako mi je bio posebno zanimljiv “treći korak kreiranja” kako ga ona (Esther) zove. Kad sam tek čula za ovu teoriju, slušala sam pažljivo. I tumačenja, ali i one koji su već primjenjivali sve ovo, jer me baš zanimalo da li funkcionira.

I tako sam naišla na priče mnogih koji su itekako svjedočili istinitosti ovog zakona. No, bilo mi je zanimljivo i slušati mnoge kako postavljaju ista pitanja. Kako manifestirati? Kako otpustiti? Kako dopustiti? Kako doći na visoku vibraciju? Kako biti u vortexu? Činilo mi se kako je mnogima sve tu jasno, osim ovog koraka.

Traži i bit će ti dano, rekli su vam već? No, u jednom trenutku trebamo prestati tražiti i početi očekivati. Da stiže. Jer stiže. E, to je taj treći korak. Dolazak na vibraciju onoga što želimo. Čini se jednostavno, u osnovi i jest, no ipak je mnogima ovo najteži korak. Lakše je biti na vibraciji nedostatka onoga što želimo, jer tome trenutno svjedočimo.

I sad, kako sa vibracije nedostatka doći na vibraciju imanja bez da imaš? 🙂 Super pitanje. Ono što često čuju oni s kojima radim individualno ili na radionicama je da nema jedne čarobne formule za sve ljude, ali ni sve situacije. Nekad ti nešto “upali”, nekad to isto nešto ne pali 🙂 Pa tražiš nešto drugo.

Kad pogledam unatrag, koliko sam toga manifestirala, koliko mi se brzo život promijenio, ali ne samo to! Ono najbitnije, koliko više živim svaki trenutak! To je ona najvažnija promjena u svemu tome. Što će ti manifestacije ako ne znaš uživati u njima? Što će ti sve to ako te sreća zbog manifestacije drži svega nekoliko trenutaka?

Iscijedi najbolje iz svakog trenutka, jer u tome je bit.

No, zašto sam ja toliko toga manifestirala i zašto mi je išlo toliko lako, u odnosu možda na neke koji ovo proučavaju i puno duže od mene, no nisu ostvarili pomake kakve su htjeli? Sjećam se rečenice jedne divne žene koju sam upoznala na krstarenju. Zadnju noć na krstarenju prišla mi je i rekla: “Razlika između tebe i mnogih ovdje je što ti u ovo vjeruješ.” A ja sam se pitala, pa zar postoji čak i ovdje netko tko ne vjeruje? Stvarno, bila je u pravu. Ljudi slušaju, dolaze na seminare i radionice, čitaju, ali ne vjeruju. A bez toga nema pomaka.

Ako zaista ne vjeruješ u ovu priču, predlažem ti da nađeš onu u koju vjeruješ. To bih ja napravila, da nisam osjetila duboko rezoniranje s ovim. Zatvorila i nastavila dalje. A ako osjećaš rezoniranje, onda samo malo pogledaj dublje točno tamo u ono mjesto iz kojeg dolazi rezoniranje, pa će ti biti jasnije.

Mi smo vibracijska bića. Energija je sve. Ne možeš imati u svom iskustvu nešto što nije dio tvoje energije. Sve ono što je trenutno dio i odraz tvoje energije, tvoje je trenutno iskustvo.

Bilo bi zanimljivo vidjeti ovaj svijet energetski. Ono, samo vibraciju i kako se sve kreće u skladu s tom vibracijom. Savršen sklad. To je to. Vjerujem kad bi to vidjeli, mnogima bi bilo jasnije. Tada nitko ne bi pokušavao riječima ili promjenom ponašanja “zakrpati” nisku vibraciju. Jer je nemoguće. I jer bi shvaćao koliko je to besmisleno. Promijeni vibraciju pa će se sve samo od sebe posložiti. E, tome ja svjedočim! To je tako predivno!

Znam da ne moram znati sve odmah sada, nego dopuštam da mi svakim korakom stiže novi komadić, i novi komadić, i novi komadić… A ja hodam, polako, razgledavam krajolik, livade, cvijeće, oblake, sunce… Ponekad i zastanem kraj puta da pomirišem koji cvijet… No, ono što me pokreće je ogromna vjera spojena s mirom, jer znam da je sve dobro, osjećam povjetarac, osjećam kako uživam u ovom koraku, i ovom, u ovom dahu, i ovom, i to mi je dovoljno! Znam da sve stiže kada treba i kako treba. 

Svjedočim nevjerojatnim sinkronicitetima. Osjećam da me podržava ne samo ovaj Svemir, nego i svi drugi svemiri koliko ih ima 😀 Znam da je ovaj život jedno privremeno putovanje u ovom obliku i baš zato želim uživati u ovom obliku! Želim otkriti sve njegove čari, nijanse i boje… Želim koračati i dalje ovako, lagano, bezbrižno, znatiželjno kao dijete koje zapravo ne očekuje ništa, jednostavno zna da je sve dobro, smije se i živi… Eto, tako izgleda moj treći korak.

Treći korak je radost. Čista radost. Jer kad znaš da je sve dobro, onda je i radost tu. Kad znaš da sve što treba stići, stiže kada treba i kako treba, onda je na tebi da koračaš i mirišeš cvijeće! Zato se ovaj blog zove joinmeinjoy. Pridruži mi se u radosti. Zakorači u treći korak kreacije. Osjeti čaroliju.

Nekad davno sam napisala pjesmu koja se zove “Čarolija”. Sada znam da je to bio treći korak. I ovaj tekst je treći korak.

Pridružite mi se u trećem koraku kreiranja! Pridružite mi se u radosti!

Love you all 🙂

Joy

Leave a Reply