Da li smo zaista sve u životu privukli?

Zakon privlačenja. Tema o kojoj se puno govori, pogotovo u zadnje vrijeme. Sjećam se trenutaka kada sam prvi put čula za njega. Ne znam točno gdje sam pročitala ili čula, ali znam da nisam baš razumjela, i nije me “vuklo” da istražim dublje.

Jednom mi je jedna žena u salonu pričala o zakonu privlačenja, i kako je ona na primjer kupila veliki krevet jer želi privući partnera, a poanta je da se trebaš ponašati “kao da imaš”. No, unatoč krevetu, njoj partner nikako nije stizao, a ja se sjećam kako sam mislila u sebi kakve su ovo gluposti 🙂

Da, ima puno priče o tome, neki razumiju malo bolje, neki malo manje, neki uopće ne razumiju… I to je sve ok. Tvoj put je tvoj put. Kada budeš tražio odgovor, dobit ćeš ga.

Tako sam ga i ja dobila. Ne tada, od te žene. Ni mnogih drugih. Nego kada sam prvi put otvorila video sa Esther Hicks. To je meni bilo to. Dugo sam ja to proučavala. Nekad prije sam bila veliki “analitičar”, pa je moj analitički um imao puno posla na početku… No, putem negdje sam shvatila i osjetila moć energije, a životno iskustvo mi je donijelo takve izazove i kontraste, da ih više nisam mogla riješiti ni objasniti svojim (analitičkim) umom.

Da li vjerujem u zakon privlačenja? Vjerujem u energiju. Mi smo vibracijska bića. Naš pogled na život, naša percepcija je odraz naše vibracije, jer mi “prevodimo” energiju u sva naša osjetilna iskustva. Vjerujem u moć misli. Toliko puta mi je život pokazao da mi vraća ono što mislim. Kada sam mislila pozitivno, i bilo mi je lijepo i dešavale su se lijepe stvari. I obratno.

Da li smo mi privukli sve ovo što smo do sada iskusili? Možda riječ “privući” ili privlačenje nije najsretniji izbor u ovom slučaju. Jer zapravo, mi ne privlačimo. Mi emitiramo signal. Vibracijski. I taj isti nam se vraća. U obliku situacija, događaja, ljudi…

Ono što zapravo radimo birajući našu vibraciju je osvjetljavanje određene varijante realnosti u beskonačnom prostranstvu takvih opcija i varijanti. Našom sviješću, našom pažnjom, a to je čista energija, mi usmjeravamo i “oživljavamo” u našoj stvarnosti ono prema čemu smo tu svijest usmjerili. 

Puno je manje bitno da li ćete to nazvati zakonom privlačenja ili nekako drugačije. Suština je upravo ovo što sam napisala. Vaše misli, emocije i vibracija su povezane i nerazdvojne. Možete ih odvojiti od trenutne realnosti, ali ih ne možete međusobno razdvojiti. Ne možete misliti nešto loše i osjećati se super fantastično i biti na visokoj vibraciji. I obrnuto.

E, sad, što je sa onima koji se rode u strašnim uvjetima? Što je sa djecom koja se rode bolesna, koja već od samog početka života proživljavaju teške patnje i muke? Da li su oni to privukli? Kako dijete koje je čista pozitivna energija koja dolazi na ovaj svijet se može onda uopće naći u takvim uvjetima? Zbog čega se ljudima dešavaju velike strahote i patnje? Bolesti? Ratovi? Logori? Da li su zaista to nekako privukli?

Odgovore na ovakva i slična pitanja ne možete dobiti bez osvještavanja. Ne ide. Netko vam može reći nešto. Objasniti. No, shvatiti možete samo kroz vlastitu spoznaju. Što to znači?

Ovakve stvari je moguće shvatiti jedino kada shvaćate širu sliku, kada dubinski osjećate “puls” svemira i života u vama, kao i samo postojanje. Jednostavno je tema preduboka da bi je mogli shvatiti zadržavajući se na površini i očekujući tuđe odgovore servirane pred vama na tanjuru. U ovom slučaju morate dublje uroniti u sebe i osjetiti smisao svega, pa i neželjenih događaja.

Nisam ih ni ja shvaćala. Sve do trenutka kada nisam mogla više ne shvaćati. Zato nam se i dešavaju “neželjeni” događaji. Doživiš nešto, što te jako pogodi, što ti možda i sruši sve pred očima; život se odjednom sruši baš kao kula od karata i što sad? Ne znaš gdje krenuti, jer sve ono u što si vjerovao sada se srušilo pred tobom. Shvatiš da je tvoje vjerovanje bila kula od karata. I u što onda vjerovati? E, to su neke situacije kada neki dožive spoznaju. Dobiju odgovore. Jer ih je upravo taj događaj, upravo ta “strahota” natjerala da progledaju. Da napokon dođu u sklad sa sobom.

Možda ti se sve ovo čini kao gomila gluposti. Pošteno. Ugasiš lijepo i nastaviš čitati nešto drugo. Ili raditi što već želiš. Možda ti se čini da si ipak ti jedna velika žrtva svemira, jer eto desilo ti se to, to i to, pa kako se samo netko usuđuje reći ti da si ti to privukao, pogotovo kad taj netko nije ni blizu prošao (ili ti samo misliš, prema onome što ti znaš da nije prošao), ništa slično ni strašno.

Možeš ostati u svojoj boli i svom programu žrtve koliko želiš. To je ok. Nikom zapravo ne smeta. Jer tako ne utječeš na ničiji život, osim na svoj vlastiti. Možeš biti žrtva i patnik, ako je to tvoj izbor, a možeš i nešto drugo.

Možda ćeš nastaviti svoj put misleći kako neke stvari jednostavno nisu fer, i kako je tebi teško, i kako nema opravdanja za strahote koje su se tebi ili nekom drugom desile. I to je u redu. I to je tvoj izbor. I time utječeš i određuješ samo sebe i svoju budućnost.

A možda ćeš nastaviti do te mjere kada će ti biti toliko teško da ćeš “morati” nešto promijeniti. Kada ćeš odlučiti da nećeš više biti žrtva ni patnik, jer je previše teško. Možda će ti se onda naći u rukama jedan Tolle npr. pa će ti objasniti što je tijelo boli, što ti radi ego, što ti rade misli itd. Možda ćeš tada početi gledati na svijet drugačije. Možda ćeš nakon nekog vremena ne samo dobiti odgovore, nego i shvatiti smisao svega ovoga. Možda. A možda i nećeš.

Ja sam već pisala o onome što sam ja shvatila na svome putu do sada. Preporučujem tekstove Duši je svejednoA što ako ništa nije loše? , Zašto je meditacija tako važna? i sl.

Sve što postoji, postoji s razlogom, i u pozadini tog razloga je uvijek dobro! I posljedica svega toga u konačnici je dobra! No, da bismo to barem malo shvatili, trebamo barem malo osjetiti širu sliku, a nje nema bez spoznaje. A spoznaje nema dok ne izađete iz uma. Dok ne prestanu misli…

Djeca naravno nisu svojom vibracijom privukla strahote čim su se rodili, no jesu birali doći u određene (ponekad i ekstremno teške) okolnosti po iskustvo. Zar ovo zapravo nije najbolji pokazatelj kako je sve dobro? Ako netko tko tek dolazi iz nefizičkog “ja”, višeg “ja”, odluči u tom stanju najviše vibracije birati “strahotu”, zar to nije najbolji pokazatelj kako to što mi smatramo lošim zapravo nije loše, nego ima svoj razlog postojanja?

Love you all 🙂

Joy

2 thoughts on “Da li smo zaista sve u životu privukli?

  1. Zevsova cerka says:

    Ima smisla, ali retko ko gleda siru sliku, na “slici” su vidljivi i upecatljivu uglavnom definisani i jasni oblici najcesce veliki, one male i nedefinisane retko ko ili gotovo niko ne primeti.
    Hvala ti na ovom tekstu!

Leave a Reply