Hoćeš li ovo kopirati?

Danas me nakon objave teksta Hrana i vibracija pogodio jedan kontrast. Kada si stalno “high fly” onda ovakav pad baš jako osjetiš i baš je skroz neobičan i neizdrživ 🙂 Kad samo pomislim da mi je nekada niža vibracija bila normalna, i osjećati se nebašneštodobro činilo kao najnormalniji osjećaj na svijetu, tek sada vidim koliki je taj napredak.

Što se desilo? “Slučajno” skužim da je netko objavio u jednoj Facebook grupi tekst koji nosi isti naslov kao moj tekst, i to baš onaj koji spominjem u današnjem tekstu o hrani (Kako biti na visokoj vibraciji?), i ja kliknem da vidim, pomislim u sebi kako sam i ja pisala o istoj temi, baš super da vidim drugačiji pogled na istu temu… Kad ono, moj tekst! Ajme. Neke malo drugačije slike, par riječi prevedeno na srpski, ostalo copy-paste.

Na toj mračnoj stranici, čija je podloga neka čudna tamno plava, baš kao kad tek padne ona prva nijansa noći, samo što je ova noć izbombardirana od strane nemakakvihnema reklama i baš izgleda nakaradno, usred svega toga ja vidim moj tekst. Moje rečenice, moje misli… I potpis neke druge osobe. Jer kao to je njeno. A nije. Nemam pojma ni tko je ni šta je. Osjetila sam na tren kao da je netko iščupao komadić mene i zalijepio ga na sebe i sad ga eto nosi okolo kao najnormalniji dio njega. Samo na njemu to uopće ni ne nalikuje na mene.

I tako čitam vlastiti tekst, i malo mi mučno, i skužim nešto. Iako su riječi iste, iste rečenice, energija je drugačija! A kakva i može biti kada netko ukrade nešto. Onda naiđem na internetu na jednu rečenicu, jedne osobe koju su isto tako kopirali:

“Sjetila sam se da, bez obzira na to koliko netko uzme mog rada i prezentira ga kao svoj, on nikad neće imati moj dodir. Nikad neće imati moj entuzijazam, moju strast ili moju energiju. Nikad neće imati moje iskustvo. A bez toga, bez te strasti i ljubavi, tog iskustva, tih priča … To su samo riječi, slike i bezlična imitacija moje stvari”.

Autorica je Claire Mitchell, koja je shvatila upravo ono o čemu na blogu cijelo vrijeme govorim. Energija. To je vaš potpis. To je sve. Wow, kakva rečenica!

Odmah sam shvatila svrhu ovog kontrasta. Ja volim moj blog, volim pisati i obožavam ovo što radim, no danas sam shvatila koliko mi to znači. Druga stvar bi bila da pišem blog o temama tipa “Kako uvesti kontroling u poduzeća”, čime sam se nekad bavila. Pa to uzmi ili nemoj, ono, nije mi skroz svejedno, ali u biti me baš briga. Ali ovo, ovo je nešto drugo. Ovo je moja bebica, ovo pišem s puno ljubavi, iskrenosti, s puno mene, one prave istinske mene koja želi drugima pomoći i druge nadahnuti…

Sjećam se da sam odmah na početku bloga kupila onaj paket od wordpressa (professional mislim da se zove), jer nisam htjela da mi blog bude zamrljan reklamama (ako ne platiš, stave ti reklame), a sada se moj tekst našao usred reklama. Tada nisam pojma imala što ću s tim ni gdje će me to odvesti, htjela sam da izgleda lijepo, da čitatelji guštaju, da ih ne smataju reklame, i jednostavno me veselilo pisanje… Baš kako govorim u svojim tekstovima, slijedila sam svoj put radosti… Ono što se počelo pojavljivati na tom putu me svakodnevno iznova oduševljava. Toliko dragih ljudi, nove inspiracije, radionice, nove ideje…

No, jednu stvar želim objasniti ovdje. Kako reagirati? Možda neki od vas pišu blog ili nešto drugo. Sjećam se još davno da je jedna blogerica imala sličnu situaciju, i ja sam joj se javila u poruci da joj kažem da je zakonski 100% zaštićena. To mi je uvijek bilo baš važno, i tada me dotaklo kad sam vidjela što se desilo njoj, iako se zapravo ne znamo.

Danas, baš danas me jedna cura pitala da li može objaviti u grupi link na stranicu gdje se mogu knjige besplatno preuzimati u pdf-u. I baš danas ja joj kažem da ja to ne podržavam. Istu stvar sam jučer rekla na radionici. Sve knjige kupujem. I to mi se nekako čini kao najmanja stvar koju mogu napraviti, jer su mi te knjige, tih autora, toliko značile, toliko koristile i toliko promijenile život da je najmanje što mogu napraviti dati 100, 200, 300 kn koliko već dođu jer su meni vrijedile puno puno više!

Shvaćam da je nekome put manjeg otpora iskoristiti mogućnost besplatne knjige. Meni nije. Želim biti na vibraciji davanja i primanja. Kad su već ti ljudi toliko energije uložili u te knjige, želim i ja nešto dati za to što sam primila. Osjećam zahvalnost. Cijenim. I zato ne želim dijeljenje takvih knjiga u mojim grupama, na mojim radionicama. Drugdje neka radi tko što hoće.

Svaku rečenicu koju citiram na blogu i koju sam negdje pročitala uvijek u tekstu spomenem i uvijek navedem autora. Nikad sebi nisam htjela “lijepiti” tuđe rečenice, baš zato što nisu moje, a i zato jer volim moje 🙂 Baš zato jer su moje. Možda nisu uvijek super, možda su nekome i čudne, ali su moje. Namjerno ih nekad lomim i igram se s njima. Namjerno nekad kršim gramatiku jer koristim pisanje kao način izražaja, i obožavam se igrati s tim. I baš zato cijenim tuđe, kao što cijenim svoje.

I sad, kako reagirati? Znate da vam ja u tekstu govorim da slijedite svoj put najmanjeg otpora. Pitala sam se što je za mene put najmanjeg otpora. Pustiti sve to i fokusirati se na nešto drugo? Ne. Nije. Put najmanjeg otpora je bio reagirati i dati do znanja da je tekst ukraden i da će se osoba nositi s posljedicama ako ga ne izbriše. Put najmanjeg otpora je bio kontaktirati odvjetnicu. I to sam i napravila. I tekst je izbrisan. A ja sam dobila potvrdu da sam napravila pravu stvar. Kakvu potvrdu? Osjećaj. Ovo je ujedno i razlog zašto sve ovo pišem i dijelim s vama.

Sjetila sam se Esther Hicks i situacije koju je imala s filmom “Tajna”. Sjetila sam se kako je reagirala. Poziva i gostovanja kod Oprah Winfrey… I ona je slijedila svoj put manjeg otpora.

Kako znati što je put najmanjeg otpora? Uvijek po osjećaju. To se ne mora nužno činiti kao najbolja ideja, ali ako to za vas predstavlja nešto što je najlakše napraviti da biste se osjećali bolje, onda je to to. Ponekad je slegnuti ramenima i okrenuti se na drugu stranu put najmanjeg otpora. Ponekad nije. Samo vi znate odgovor. 

A meni se rodila ideja za novi tekst s prikladnim naslovom za kopiračicu i one koji se tako osjećaju. Hoćeš li ovo kopirati? 😉

Love you all 🙂

Joy

 

2 thoughts on “Hoćeš li ovo kopirati?

  1. Anita says:

    Svaka vam cast…odlican tekst i poucan…danas kad skoro svi kradu tudja autorska djela (sto je krajnje bezobrazno) divno je da neko ovako razmislja i djeluje! Vasi tekstovi imaju dusu i ljubav kojom zrace, tako da zaista odisu vama😊 Veliki pozdrav😊

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s