Kada duhovnost postane igračka ega

“Ime nije ništa; ono što zovemo ružom slatko bi mirisalo i s drugim imenom.”

Sjećam se ove rečenice još iz školskih dana. Autor je W. Shakespeare. Kako mi je odmah sjela. Toliko da sam je odmah zapamtila i dan danas pamtim.

Shvatila sam da riječi nisu baš tako bitne, iako su mi riječi oduvijek bili glavno i omiljeno sredstvo izražavanja. Sjećam se NLP-a, kada sam shvatila da jedna ista riječ ljudima ima različito značenje. A shvatila sam i da često ljudi različitim imenima zovu istu stvar, tj. da se često iza različitih naziva u pozadini skriva isti ili sličan sadržaj.

Nedavno sam ponovno čitala knjigu “Moć vaše podsvijesti” autora J. Murphyja. Čitajući  primijetila sam da rezoniram s onim što govori gotovo u potpunosti. I da zapravo pod terminom podsvijest misli na isto što i jedna Esther Hicks kada kaže beskonačna inteligencija. Čak u par navrata u knjizi Murphy kaže: “Beskonačna inteligencija vaše podsvijesti…”

Ima još puno takvih primjera. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kako se ljudi znaju “zakačiti” za ime, ignorirajući suštinu i sadržaj, i onda kreću rasprave tipa tko je u pravu. A da malo pogledaš dublje ispod površine, možda zapravo pričate o istom, samo to drugačije zovete. Baš kao što religije zovu skoro svaka svog Boga drugačije…

Ljudi tako često koriste i riječ “duhovnost”, i mnoge druge, a kad zaviriš iza te riječi, tj. kada u kontekstu pokušavaš shvatiti što žele reći, ni d od duhovnosti. Zapravo, da sama sebe ovdje dopunim. Sve je ustvari duhovno. Sve je dio izvora. Sve je prožeto energijom svemira od koje i jest sve nastalo, kako god mi zvali taj izvor, tu energiju. No, kada govorim o duhovnosti općenito, u smislu samospoznaje, u smislu otkrivanja svrhe i dublje i šire slike svega što jest, ponekad primijetim da umjesto ovoga što sam sad navela, iza takve riječi stoji još jedna igračka ega.

Vjerujem da smo većina nas imali fazu u životu kada je ego dominirao. I to je put shvaćanja i razumijevanja svega oko sebe. Možda te taj ego dovede do situacije kada nema izlaza, i kada odjednom shvatiš da postoji nešto jače od njega. Pa tako počne tvoj put duhovnosti. Ili nekako drugačije…

No, ima i onih koji su se odlučili baviti “duhovnošću”, no i dalje su u fazi ego-dominacije. Iako nisam zagovaratelj da u potpunosti ignorirate ego, tj. vi sigurno najbolje znate da li vam on i kako služi, ukoliko je ego dominantan, a dominantan je onda kada ga niste svjesni, to je još daleko od one prave duhovnosti. Jer duhovni put počinje osvještavanjem. Sve dok ste u mislima poistovjećujete se s umom. I tu nema prave spoznaje. Samo misao na misao.

I upravo to je ono što želim da osvijestite ovim tekstom. Želim da primijetite kada na vašem putu duhovnost postane igračka ega. Kada se ego suptilno uvuče u vaše pore i dok mislite da radite na sebi, da ste svjesni, da ste spoznali, da ste prisutni, zapravo niste. Kada vam važnije bude nekome objasniti ili pokazati kako ste nešto uspjeli, spoznali, manifestirali, ili što god. Kada se uspoređujete s drugima. Kada ste kritični prema sebi. Drugim riječima, uvijek kada je vaš fokus na “van”, kada hoćete pokazati, usporediti se, dokazati, bilo sebi ili drugima…

Prava duhovnost započinje spoznajom da mi nismo naše misli. Da je sve što se događa “unutra”. Nema ničeg izvan nas. Tada shvatiš da putuješ zapravo samim sobom. Da je sve samo igralište čija je svrha radost, a rast neizbježna posljedica. Kad shvatiš da ništa zapravo nije pogrešno jer ništa nije konačno ni finalno.

Iskoristit ću ovdje fenomenalnu rečenicu mog omiljenog Ive Andrića:

Da, ničeg nije bilo i ničeg nema, jasnog i sigurnog, ali ništa nije izgubljeno ili isključeno, nepovratno i potpuno.”

Mi smo energetska bića, nalazimo se u beskonačnom prostranstvu opcija koje su svuda oko nas. Promjena je jedina stalna. Ne trebamo ništa popravljati ni ispravljati. Ništa nije nepravilno ni pokvareno. Sve je u procesu promjene. Sve raste.

I svaki put kada se vežete za neki ishod, cilj, osobu, manifestaciju, sjetite se ovoga. Sjetite se da je “to” postalo nova igračka ega. I da je zapravo jedina istina spoznaja da je sve u redu. I da je sve kako treba biti. Sjetite se ove predivne Andrićeve rečenice. Ništa nije izgubljeno. Ništa nije finalno. I baš zato ne možete pogriješiti. Jer smo vječna bića. Znamo čak i iz fizike da energija ne nestaje, nego samo mijenja oblik… Prema tome, sve je zaista dobro. 

Kada mislite da je nešto loše ili se tako osjećate, pročitajte tekst A što ako ništa nije loše? i sjetite se da je “loše” etiketa ega… Sjetite se tko zaista jeste.

Love you all 🙂

Joy

 

3 thoughts on “Kada duhovnost postane igračka ega

Leave a Reply