Da li “pozitivno razmišljanje” može biti štetno?

Zadnjih dana sa svih strana vidim ovu temu, u različitim varijantama. Priča se o tome kako koncept pozitivnog razmišljanja može biti čak štetan, kako se ne možete prisiliti da osjećate nešto što ne osjećate, pa o vibraciji i emocijama, pa kako treba prihvatiti, pa ovo, pa ono… I tako sam shvatila da je nastala nova tema o kojoj danas pišem.

Rad na sebi nije mala stvar. Želite mijenjati nešto, želite poboljšati život, želite riješiti neke velike probleme koje vučete već duže? I što radite? Tražite instant rješenje od nekoga? Možda ovako na internetu. Ajde da vidim. Ukucaš u google, pa ti izbaci svašta nešta, pa klikaš po tome, čitaš, slušaš, i sad ćeš si eto promijeniti život.

Možda i hoćeš. Ovisi o tome što ćeš raditi kada se makneš od tog računala ili mobitela. Ovisi i kako ćeš koristiti to što pročitaš.

Ljudima na coachingu često ponavljam da ne postoji jedan univerzalni recept koji vrijedi za sve. Zato i postoji individualan rad. Zato postoji coaching. I tamo opet nema jednog ili 10 recepata koje kad primijeniš sigurno pomažu.

Uvijek počinje od vas. Od toga gdje ste sada. I od toga kakva sve uvjerenja imate. I to pokušavam naučiti one s kojima radim. A ne da kopi-pejstaju “uspješna rješenja” ili metode. Jer ne ide tako. Kao što i vidite. Jer, koristeći iste metode ljudi imaju različite rezultate. Zašto? Do čega je?

I onda vidim one koji su koristili određene metode, uspjelo im je nešto promijeniti itd., i onda cijeli svijet uvjeravaju kako je to “pravi način”. Postoji razlika između onih koji su uspjeli nešto kod sebe promijeniti i onih koji se educirali i naučili kako pomoći drugima i trenirati druge. Ne samo kako poboljšati svoj život. Nego kako biti dobar trener. Kako DRUGOME pomoći. To što je netko poboljšao vlastiti život ne znači da zna kako može pomoći vama. Jer nije za to obučen. Zna samo kako je njemu uspjelo.

Zašto sve ovo pišem pod naslovom pozitivnog razmišljanja? I da li onda pozitivno razmišljanje može biti štetno? U pregrštu materijala o ovoj temi naići ćete vjerojatno na sve i svašta, no jedno stoji:

Vaše misli određuju kako se osjećate. Svidjelo se to vama ili ne. To je tako. Vaše misli i emocije određuju što vam sljedeće dolazi u susret. Svidjelo se to vama ili ne. Pa sad recite da razmišljati pozitivno može biti štetno.

No, naravno, u potrazi za instant rješenjima, lako se zabuniti pa nalijepiš osmijeh na lice, kažeš kako si eto pozitivan, kako je sada sve super, i sad će se tvoj život silno promijeniti. Neće. Naravno.

Jer pitanje je kako se zaista osjećaš. Pitanje je da li uopće znaš što zaista misliš. Da li stvarno misliš to što misliš da misliš, ili samo misliš da misliš? (Već sam pisala o tome, pa tko želi malo više čuti o toj temi, ovdje je tekst Kako se um igra s vama). Jer, ako zaista misliš pozitivno, ako si potpuno svjestan vlastitih misli, ako se osjećaš fenomenalno, onda je sve u redu.

U čemu je zamka? U tome kada cijelu ovu priču shvatiš tako da kada se upali indikator koji ti u autu pokazuje da je spremnik benzina prazan, ti uzmeš naljepnicu koja pokazuje da je pun, nalijepiš i… I što? Nastaviš voziti? Riješen problem?

Postoji ogromna razlika između poricanja vlastitih emocija, između “mislim da mislim”, i sposobnosti da se zaista počneš osjećati bolje i kada se ne osjećaš dobro. I to se može naučiti. To što ima onih koji to još nisu postigli, ne znaju kako i ne vjeruju da je moguće ne mora krojiti vašu sudbinu. Postoji ogromna razlika između pretvaranja da si netko tko nisi i pravog rada na sebi, osvještavanja i mijenjanja uvjerenja.

Ne možeš lagati sebe i daleko stići. Prazan spremnik je prazan. Auto će stati bez obzira da li ti ignoriraš indikator. No, ako taj indikator shvatiš kao znak, zašto on sad svijetli i što treba napraviti da prestane svijetliti… E, onda možda i dođeš do rješenja.

Vidjela sam nedavno rečenicu Tonyja Robbinsa, koji kaže da je ključno biti u stanju  osjećati se dobro čak i onda kada se ne osjećate dobro, ili se čak i ne želite osjećati dobro. Da. Baš tako. Toliko mudrosti u toj rečenici. No, netko je opet može površno shvatiti. Pa ću naglasiti ovo:

Nije ključno pretvarati se da si dobro, kad si zapravo loše, nego biti u stanju osjećati se dobro. Zaista se osjećati dobro. 

Da li se osjećate dobro? Ili se forsirate osjećati dobro? Uvjeravate se da ste dobro, a niste? Da li je vaš spremnik pun, pa zato indikator ne svijetli, ili ste samo nalijepili osmijeh, iako benzina nema…?

Love you all 🙂

Joy

7 thoughts on “Da li “pozitivno razmišljanje” može biti štetno?

  1. Ianus Christius says:

    …Mislim da je sve štetno ako ga ima previše, pa tako i previše optimizma, koji te može odvesti na krive staze, kad pomisliš kako ti sve ide u životu, da te ništa ne može zaustaviti, a na kraju padneš i to gadno.

    “Tko visoko leti, nisko pada.”

  2. NATA re IANUS CHRISTUS says:

    Emocije ne mogu biti varljive one samo mogu biti pogrešno protumačene. Emocije su jasne kakve god da su… Barem kod mene

Leave a Reply