Radiš na sebi ili protiv sebe?

Često se susrećem sa ljudima koji rade na sebi. I uvijek mi je drago to čuti, jer znam da sve počinje od nas, i znam da je rad na sebi uvijek koristan, a i sama radim na sebi, na vlastitim poboljšanjima, konstantno i stalno. No, primijetila sam nešto.

Ponekad ono što podrazumijevaš pod rad na sebi na neki čudan način okreneš protiv sebe.

Kako, kako? Cijeli život učimo i upijamo, bili mi toga svjesni ili ne. I onda kada kreneš raditi na sebi, pa primijetiš te neke okvire, uvjerenja i navike koje si upio i pokupio tko zna kada i gdje (zapravo nije ni bitno), sad hoćeš sve to mijenjati. Logično. No što se desi?

Umjesto da konačno prihvatiš sebe, umjesto da se oslobodiš okvira i okova koji su te do sada sputavali, ti samo uskačeš u nove. Usvajaš hrpu novih “pravila” ponašanja, razmišljanja i osjećanja! Hej! Pravila osjećanja?!

Čuješ za pozitivno razmišljanje, saznaš da je to čarobna formula koju si tražio i onda? Na prvu negativnu pomisao (odnosno onu koja ti ne koristi), ti se prekoravaš. Na prve znakove tuge, ti još kreneš sebe prekoravati i ljutiti se zašto to osjećaš. Pa pod hitno moraš to mijenjati, jer eto, vidi kamo će te to dovesti?! Sad znaš kamo će te dovesti, prema tome…

Neprihvaćanjem onoga što ti se ne sviđa, što ti ne koristi, što te boli, to te samo još jače žulja. Jače boli. Više smeta. Tek ga potpuno prihvaćanje mijenja.

Nije svrha rada na sebi iskakanje iz “negativnih” okvira i uskakanje u “pozitivne” (namjerno stavljam navodnike, jer to nisu negativni i pozitivni okviri, nego oni koji nam koriste i oni koji nam ne koriste).

Svrha rada na sebi je potpuno i bezuvjetno prihvaćanje sebe. I svoje boli. I svojih down trenutaka. Svrha je da budeš sam sebi prijatelj. Da si pomažeš. I da spoznaje do kojih dođeš koristiš na način da rade za tebe, a ne protiv tebe. 

Čemu sve to ako ćeš na kraju svo to silno znanje koristiti da bi se prekoravao, jer nisi dovoljno pozitivan? Jer se ne osjećaš ponekad najbolje? Jer nisi ostvario nešto što si zamislio? Zar ne vidiš da tada to znanje koristiš protiv sebe? Zar ne vidiš da se vrtiš u istom obrascu samokritike i neprihvaćanja sebe?

A dokle to sebi radiš, ni drugi te ne mogu prihvatiti. Sve dok to radiš, ne voliš sebe dovoljno. A to znači da ne propuštaš ljubav da teče tvojim životom. Pa je ne možeš ni dati drugome. Koliko god ti se čini da daješ…

Iskoristi sve što imaš, sve što znaš i sve što iz dana u dan otkrivaš da radi ZA tebe. Prihvati sebe. I sve svoje misli. I sve svoje osjećaje. I shvati da ništa ne trebaš mijenjati. Ni popravljati.

Prihvaćanjem boli, ljutnje ili krivnje raskrinkat ćeš svu zabludu tih emocija. Shvatit ćeš da zapravo ne postoje. Kada ih izneseš na sunce vidjet ćeš kako će se odmah preoblikovati u nešto drugo. Shvatit ćeš iluziju.

Nema se smisla boriti protiv vlastite iluzije. To je tvoja tvorevina. Misao na misao. Razgoli ih. Suoči ih. Sa stvarnim Tobom.

Tek tada ćeš znati da si jedino Ti uvijek i postojao. Shvatit ćeš da možeš birati bilo što i bilo kada. I koliko god hoćeš. Shvatit ćeš da imaš potpunu slobodu.

Prihvaćanjem svega što jest udahnut ćeš slobodu cijelim svojim bićem. Znat ćeš da možeš sve, a ne moraš ništa.

Love you all 🙂

Joy

 

5 thoughts on “Radiš na sebi ili protiv sebe?

  1. Tamara says:

    Hvala ti,predivan tekst,uvek kazem ovaj je najbolji do sada,a svaki sledeci bude jos bolji,hvala ti,veliki pozdrav!😘😘😘😘😘

Leave a Reply