Što se dogodi kada se prilagođavamo drugima?

Nastojite li se prilagoditi drugima? Ili bolje da pitam, jeste li svjesni u kojoj mjeri se nastojite prilagoditi drugima?

Pod ovim ne mislim kad te prijateljica zove u šetnju a tebi se ne ide, kažeš joj da nećeš i ostaneš doma. Iako i ovaj primjer to ne isključuje, no ovo o čemu želim pričati puno je šire i dublje od toga.

Kada se nastojimo prilagoditi drugima? Uvijek kada nastojimo ispuniti njihova očekivanja, svjesno ili nesvjesno. Htjela sam dodati u prethodnoj rečenici “i ako to što oni očekuju nije u skladu s onim što mi želimo”, no istog trena sam shvatila da je nepotrebno.

Ako slušamo sebe, ako idemo za onim gdje nas život zove, a zove nas, uvijek, onda nemamo unutar naše svijesti nastojanje ispunjavanja tuđih očekivanja. No, da, može se dogoditi, a sigurno i hoće, da ste baš time što ste odabrali sebe, što ste odlučili biti vi, što ste išli stazom kojom vas vaš život zove, itekako ispunili nečija očekivanja! Zar to nije predivno?

Kada nemate cilj ni potrebu ispuniti ničija očekivanja, tek tada ispunjavate mnoga! 

Postoji nešto jače od nas, u smislu misli, materije i ovih fizičkih tijela. Postoji nešto što se zove zajednička kreacija ili ko-kreacija. Nemali broj puta se desi, i to znaju oni koji me prate na Facebooku (stranicu i grupu), da nakon što napišem neki tekst, ljudi se javljalju s komentarima da su baš to trebali čuti. “Jel ti pišeš ovo za mene?”, često sam čula.

Da, ne nastojeći se prilagoditi nikome i jednostavnim osluškivanjem vlastitih osjećaja, vlastite intuicije, i djelovanjem koje je potpuno slobodno i bez očekivanja ishoda, ispunjavamo i najviše tuđih očekivanja.

Jer kad negdje nastane plima, znači da je na drugom kraju oseka. Meni je savršeno jasno da inspiracija koja mi dođe je “plima” i da ono što napišem već ima svoje mjesto.

Tako i sve ostalo. Baš sve. Primijenite taj princip u bilo kojem području života.

Zašto biste se mijenjali i prilagođavali partneru koji vas ne prihvaća kakvi jeste, nego od vas očekuje da budete ovakvi ili onakvi? A zapravo vas nikad neće prihvatiti, koliko god se trudili, jer je to vibracijski nemoguće, dok nešto ne promijenite.

A s druge strane je “oseka”, netko baš na vas čeka. Netko baš vas želi točno onakve kakvi jeste, samo trebate “biti to”. Trebate biti vi.

Kada se prilagođavamo drugima, zaustavljamo vlastiti rast!

Osjetila sam ovo na vlastitoj koži i mogu vam reći da što više idete kontra sebe, a u smjeru tuđih očekivanja, sve se više obruč oko grla steže. Kao da ste elastičnom vrpcom vezani za ono svoje stvarno ja, ono što osjećate kao intuiciju, i ono vas stalno zove, povlači k sebi. I kad se previše udaljite, ta elastična vrpca počinje stezati i gušiti vas. Bar se tako čini. No, zapravo gušimo mi sami sebe, nastojeći ugasiti vlastite želje.

E, tu je još jedna “zamka” takozvanog rada na sebi i koncepta pozitivnog razmišljanja. Vidim ljude koji žele pomake, promjene, koji marljivo rade na sebi, a ne slijede ovo jednostavno i zaista temeljno pravilo. Ne slušaju sebe.

I dalje ostaju isti, samo sada umjesto da nastoje ispuniti očekivanja prijatelja, člana obitelji, šefa ili susjeda, sada je to netko iz “self-help” svijeta, koji vam govori što trebate raditi. Koga trebate slušati, a od koga bježati. I unatoč vlastitom prividu da rade na sebi, oni se nisu puno pomakli, jer nisu počeli slušati sebe i svoj dobar osjećaj. A jedini rad na sebi koji ima ikakvog smisla i koji vodi ka nekom pomaku je onaj od kojeg se osjećate bolje.

Osvijestite da ste zamijenili samo osobu, no i dalje nastojite ispuniti očekivanja i pravila drugih i zato ste tu gdje jeste.

Zato je temeljna poruka koja se proteže kroz moje tekstove: Slušajte sebe i idite za onim od čega ćete se osjećati bolje! 

No, da se vratim na svoje iskustvo. Jedan od velikih izazova s kojim sam se suočila bio je kada sam htjela postati coach. Ta želja nije bila hir, nego je počela rasti još negdje krajem osnovne, i početkom srednje škole, kada sam počela gutati knjige iz psihologije.

Nisam imala ni 14 godina kada sam čitala poznatog D. Carnegia i Sigmund Freuda. Od tada sam se htjela baviti pomaganjem ljudima. No, kako sam završila na ekonomiji, i provela preko 10 godina radeći u financijama, a kasnije i managementu i consultingu, mislila sam da je za mene kasno. Da je sad gotovo.

Prijateljica mi je nedavno bila na radionicama, pa me podsjetila na jednu moju izjavu koju sam bila zaboravila. Bila sam joj rekla da bih htjela biti coach, ali me sram. I sama pomisao tada da ću ovu rečenicu danas ovako otvoreno napisati na blogu, bila bi mi vjerujem strašna.

Da, bilo me sram. Pitala sam se čega me je to točno sram. “Pa glupo je nakon svega što sam prošla, nakon toliko godina prvo faksa, pa onda iskustva, gdje sam puno naučila, napredovala itd. Zar nije logično da s vremenom, kada dolazim u senior godine, počnem ubirati vrhnje tog iskustva, a ne raditi zaokret u potpuno drugom smjeru?” Nisam ni shvaćala da se ispod ovih misli skriva nastojanje da ispunim očekivanja drugih!

Zar nije logično nastaviti raditi ono u čemu si do sada bio najbolji, u čemu imaš jako puno znanja i iskustva (iako to više ne želiš)? Nije. Kakve veze to ima s logikom? Evo mog protupitanja:

Zar ima ikakve logike u tome da se tjerate da i dalje radite nešto što (više) ne želite?

Samo zato što se nešto čini logičnim, ali ne čini vas sretnim, da li je onda logično? Ima li smisla? 

Kad sam shvatila što je logično a što nije, odnosno kada sam shvatila što mi rade vlastite misli, sve je postalo jednostavnije.

Kada slušate vlastitu inspiraciju, potičete inspiraciju drugih. Kada slušate sebe i birate biti ono tko vi jeste, potičete i druge da budu ono tko oni jesu. Inspirirate.

Sjetite se samo divne Louise Hay. Imala je 58 godina kada je osnovala Hay House. 58 godina! A zamislite da je povjerovala da je prekasno…

Zato nemojte misliti da je samo vaš život drugačiji kada se nastojite prilagoditi drugima. Propuštate utjecati na mnoge koje bi vaš primjer osvijestio i inspirirao.

Love you all 🙂

Joy

2 thoughts on “Što se dogodi kada se prilagođavamo drugima?

  1. Nina says:

    divan tekst. svaka cast na hrabrosti u promjeni karijere. svi tvoji citatelji su jako sretni zbog toga. A ja bas skupljam iskustva u promjeni karijere u senior godinama 😉

Leave a Reply