Pusti sve i samo živi

Mnogi su se javili nakon mog nedavnog putovanja i pitali za nove tekstove. Nove mudrosti 🙂 Što sam sve shvatila. Spoznala. Naučila.

Mogla bih puno pisati i prenijeti puno znanja koje sam upila. Ali to nije to 🙂 Kao i uvijek, volim se prije svega osvrnuti i iscijediti onu bit koju sam upila i koja se infiltrirala u moja iskustva, ono znanje koje je odmah zaživjelo, sa mnom i u meni.

A to je ova rečenica iz naslova. Pusti sve i počni živjeti. To sam shvatila tijekom putovanja. Još jače, dublje i glasnije nego ikada!

Trudiš se biti bolji danas nego jučer. A jesi li bolji prema sebi? Ili prema kome to točno želiš biti bolji?

Trudiš se danas biti bliže svojim ciljevima, snovima, željama, nego što si bio jučer. Trudiš se raditi na sebi? Trudiš se hraniti zdravije, mijenjati neke navike koje ti se ne sviđaju…Trudiš se raditi bolje, više… Trudiš se biti bolji partner, prijatelj, roditelj… Trudiš se. Stalno. I kada vidiš čak i najmanju naznaku koja ne ukazuje na onaj željeni ishod, onda kreće prekoravanje. Pa moraš bolje. Pa sad ćeš ti to mijenjati. Pa sutra krećeš s promjenama… Da budeš bolji ti. Da te svijet počne gledati malo ljepšim očima. I da se ti osjećaš malo bolje.

Pročitat ćeš još jednu knjigu. Otići na još jedan seminar. Potrudit ćeš se. Da budeš bolji.

A cijelo to vrijeme život teče… Baš kao rijeka. I kao da nema baš puno sluha za sve tvoje “trebam, moram, sutra ću…”  Samo teče. Jednako mirno i ravnodušno, trudio se ti ili ne. Radio (na sebi) ili ne. Čitao ili ne.

Čemu onda sve to? Rijeka života će teći bez obzira na sve, i konačno doći do oceana i stopiti se s njim. A što ti radiš cijelo to vrijeme? Nastojiš uljepšati rijeku? Koja je već sada prekrasna? Ubrzati njen tok, ne shvaćajući da svi njeni putovi vode prema oceanu, s kojim će se neizbježno spojiti, bez obzira na sva tvoja djela, trud, akcije…?

Rijeka si. Tečeš brežuljcima. Šumama. Izlijevaš se po predivnim krajolicima. Sunce se gleda u tebi. Ti si odraz njegovog sjaja. Cvijeće sa strane te pozdravlja…

A ti se trudiš. Trudiš što? Osigurati miran tok rijeci? Znaš li da takvog nema niti bi ti se svidio da ga i uspiješ naći? Jer bi bio pust i prazan. Ne želiš to. Želiš livade. I brežuljke. I kamenje i stijene na putu ponekad. I oni oblikuju tvoj tok.

Pusti sve i samo živi. Da, samo tako. Ustani, udahni duboko. Udahni taj tok života koji struji tobom. Osjeti ga. Osjeti puls. Osjeti život u sebi. I živi.

Što želiš sada? Napravi to. Sada! Da, sada. Ničeg nije bilo i ničeg neće biti. Samo ovaj trenutak. I puls života u tebi. Stopi se sa rijekom života. Jer putovanje je predivno. A s oceanom ćeš se ionako jednom spojiti… No, do tada, istraži sve čari tvog jedinstvenog i neponovljivog putovanja.

Prepusti se toku života. Pusti rijeku neka te nosi… Ne trebaš nositi sve to sa sobom, sve te stvari, sav taj teret, jer tamo gdje stižeš čeka te još puno toga. Novog. Lijepog. Očaravajućeg. A s manje tereta ćeš lakše ploviti…

Pusti sve i samo živi.

Love you all 🙂

Joy

6 thoughts on “Pusti sve i samo živi

Leave a Reply