Volim moju tišinu

Htjedoh promijeniti naslov, nakon što mi je onako iz rukava izletio ovaj, ali riječi se nikako nisu dale dirati. Volim moju tišinu. I gotovo 🙂

Da, volim moju tišinu. Volim kad se vratim sebi, nakon buke raznih razgovora, informacija, susreta, gužvi i prometa… I nakon buke i košmara mojih vlastitih misli.

Volim moju tišinu. Ona je mudrija od mnogih rečenica koje će netko izgovoriti. Ili napisati. A ja preteresati. Iz mudrih rečenica mudrih ljudi tražiti odgovor. Koji je skriven. U njoj. I samo njoj. Mojoj tišini.

Volim moju tišinu. Čim je osjetim, shvatim i njenu moć. Shvatim da je glasnija od bilo koje buke. Shvatim da je beskrajna i beskonačna. Shvatim da je uvijek tu. U pozadini razgovora. Smislenih i onih manje smislenih.

Ponekad mi zaista nitko ništa ne može tako dobro objasniti ni dočarati. Kao što može moja tišina.

Volim moju tišinu. Jer neke riječi se s lakoćom odbijaju od mene. A neke baš nekako prijanjaju uz mene. Zakače se. Kao i neke misli. Neke su i jako lijepe. I čini se kao da ukrašavaju i mene i sve oko mene. Kao ukrasi na božićnom drvcu. No uvijek ostaje onaj osjećaj prijanjanja. Uvijek ostaje onaj lagani teret koji savija granu drvcu. Iako ga krasi, ipak ga savija… Ipak tu ne pripada…

Volim moju tišinu. Jer ona je rječitija od bilo kakvih riječi. Zar to nije fascinantno?

Da, volim moju tišinu. Jer u njoj su svi odgovori.

Znam da ljudi često protumače riječi drugačije nego što je pošiljatelj htio… Poruka se često izgubi na putu do primatelja… Zato volim moju tišinu.

Ona je potpuna, ona je cjelovita. Ona može reći sve bez da kaže ijednu riječ.

Volim moju tišinu. Jer u riječima ponekad nađem spokoj. Ponekad razumijevanje i spoznaju. Ponekad radost. Ponekad ništa od navedenog. U tišini ih nađem uvijek. Sve redom.

Volim moju tišinu. Jer se prostire u beskonačnost i povezuje me. S tobom i tvojom tišinom. I čitavim ostatkom svijeta.

I istovremeno me škaklja dok ovo pišem. Jer je ne mogu izraziti ni približno dobro kako se ona sama može izraziti.

Zato te pozivam. U tišinu. U njoj ćeš čuti sve što ti želim reći, a ne mogu napisati…

Love you all 🙂

Joy

2 thoughts on “Volim moju tišinu

  1. enisa says:

    volim svoju tišinu, bolje je razumijem,
    od mnogih bujica izgovorenih riječi…
    kao da si mi se uvukla u misli i pretočila ih na papir,
    svaki dio ovog teksta razumijem, svaki dio rezonira samnom…
    obožavam govor tišine.. hvala ti…

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s