Ja to nikad ne bih učinila

Danas mi negdje na facebook-u iskoči rečenica (ne znam više da li iz nekog komentara ili članka, nije ni bitno): “Ja to nikad ne bih mogla učiniti!”

Sjetih se sebe u nekim situacijama u prošlosti kada sam tu rečenicu izgovarala. A znala sam je izgovarati, uh, pa i često. Ono kad druga osoba zaista prekrši sva pravila i sve granice, pa si misliš: “Pa kako može??? Kako? Ja to ne bih nikad mogla!”

No, nakon svih spoznaja i svega što sam prošla u međuvremenu, danas to gledam  drugačije. Kada vidim ovakav komentar, pa me sjeti da sam i ja nekad bila na “tom” mjestu, i još više me podsjeti koliko sam kroz sva moja iskustva narasla, onda dobijem još jednu potvrdu koliko se isplati ulagati u sebe. Koliko je važno osvještavanje. Koliko je važno sve ovo i koliko mi je drago što sam svoje vrijeme i novac usmjerila tamo gdje sam ovo i dobila. Inače bih bila prilično izgubljena…

Neki ljudi u mom okruženju ne rade na sebi. I nisu nešto osviješteni. Nemaju spoznaju o tome što su misli, što su emocije i kako se zapravo utječe na vlastiti život i kreira vlastita realnost. Pa kad čujem takvu rečenicu od njih prilično je jasno i očekivano takvo gledište.

No, ponekad takve rečenice čujem od onih koji se smatraju osviještenima, koji rade na sebi, koji su “skužili” to (što god to bilo), i onda zapravo žele drugima nametnuti svoj ispravan način življenja. Kako? Tako da daju netražene savjete, tako da komentiraju te druge ljude i kako je njihov način pogrešan, jer je samo taj jedan koji su oni skužili ispravan, i tako dalje…

I ja se opet volim vratiti sebi, baš onako kako sam neki dan napisala (Volim moju tišinu), i podsjećati se redovno što zapravo znači spoznaja.

Što znači biti svjestan? Da li sam svjesna ako se bavim na bilo koji način izborima drugih ljudi? Očito nisam. Ne onoliko koliko mislim da jesam (da, um se zna igrati s nama, već sam i o tome nešto napisala ovdje Kako se um igra s vama).

Da li sam svjesna ako smatram da je jedino moj “način” življenja ispravan, a svi drugi nisu? Ni najmanje.

E, upravo tu vidim najveći pomak. Nekad davno sam mislila da postoji samo jedan ispravan način življenja, samo jedna vertikala, a svi mi smo negdje bliže ili dalje od te vertikale, tog ideala. No, baš je spoznaja da nema jednog ispravnog načina, da je sve u redu i da jedino ja biram svoje izbore, a svatko drugi njegove, i da je upravo ta sloboda izbora jedino ispravna bila temelj tog pomaka.

Drugi mi pomažu u tome, između ostalog i da jasnije definiram što za mene nikako nije ispravno, što nikako ne želim u svom iskustvu, no isto tako nema ništa loše u tome da svatko bira svoju formulu života, jer sam prilično sigurna da svatko za sebe misli da živi ispravno i najbolje što može. Jer zaista i živi.

Živi i pusti druge da žive, zar ne? Toliko mudrosti je u jednostavnim rečenicama. Jer što se desi kada se petljaš u život drugih? U njihove “neispravne” odluke, izbore i načine? Desi se to da time sebi i samo sebi zezneš stvar. Jer sebe izbaciš iz balansa.

Koliko god mi mudri bili (ili mislili da smo mudri), postoje univerzalni zakoni koji su očito puno mudriji od nas. I koji nam u svakom trenutku savršeno odražavaju tko smo mi. Koji nam vraćaju ono što smo poslali. Pa se ti bavi time što je netko drugi učinio. Kako netko drugi razmišlja. Da li ogovara ili ne. Da li živi više ovako ili onako. Ne samo da nije baš previše ugodno ni zabavno misliti o tome, nego odjednom sve je više ljudi oko tebe koji ne žive “ispravno” i po tvojim pravilima. Pa hajde sad uživaj 🙂

A kad se vratiš sebi, ili kako je jednom jedna mudra osoba rekla: “Gledaj svoj tanjur.”, e onda se stvari i počnu slagati onako kako ti želiš. Onda više na svom tanjuru ne vidiš ono jelo koje ne voliš, niti neki čudni miks svega i svačega, pa moraš prebirati po tanjuru, nego upravo ono jelo koje ti se sviđa.

Eto ti sva mudrost. Mudar je onaj od kojeg svi dolazimo zar ne? Ne možemo mi biti mudri ako ne dolazimo iz izvora mudrosti. I ako je taj omogućio raznolikost, različitost i slobodu izbora, onda znam da je najmudrije što mogu učiniti to i poštovati.

Love you all 🙂

Joy

 

One thought on “Ja to nikad ne bih učinila

Leave a Reply