Mogu li nas drugi ljudi povrijediti?

Nekad davno sam vjerovala da nas drugi ljudi mogu povrijediti. Zapravo, da smo jedino tako povrijeđeni. Pa nećemo valjda povrijediti sami sebe, zar ne? Hm 🙂

Ono što je nezgodno kada u ovo vjeruješ je da zaista o ljudima oko tebe ovisi kako ćeš se ti osjećati. Bit ćeš dobro ako te nitko nije ničim povrijedio, uvrijedio, razočarao, naljutio… A ako jest, onda nećeš.

I tako je ponekad sve dobro, možda i super, a ponekad baš i nije. Što onda? Čekaš da se ti drugi ljudi promijene? Da te ostave na miru? Da postanu dragi i ljubazni? Da ti pokažu uvažavanje, poštovanje, ljubav, pažnju…? Što točno čekaš da se promijeni da ti bude bolje? I, drugo pitanje, što radiš dok čekaš?

Je li vam se kada dogodilo da ste previše čekali da se svijet malo prilagodi vama? Da se ljudi iz vašeg okruženja konačno počnu malo drugačije ponašati prema vama? Je li vam se kada dogodilo da vam je dosadilo čekati? Meni jest. I tada sam krenula tražiti drugi način. Tražila sam rješenje, odgovor… I našla.

Sigurno ste čuli za rečenicu da nas drugi ljudi ne mogu povrijediti ako mi to ne dozvolimo. Bla bla bla. Čini mi se da ovu i slične rečenice i ptičice na granama već znaju, no unatoč tome, u stvarnim životnim situacijama prava je rijetkost da tu ideju netko i “implementira” 🙂

Nakon pronalaska odgovora koji mi je imao smisla, i ja sam imala fazu “implementiranja” tj. uspona i padova. Koji su se s vremenom prorijedili i postali sve blaži. Nedavno sam polaznicima radionice “Ojačajte samopouzdanje” ponudila radionicu “Odnosi s drugim ljudima” i trenutno radim s grupom ljudi baš na ovoj temi. Ono što sam primijetila je da je ovo najteža radionica do sada, no i s najvećim rezultatima.

Zašto je to tako teško? Neki dan mi je jedna osoba rekla da misli da su odnosi s drugima najvažnija stvar. Pa i jest. Jer tek kroz druge ljude se mi sami realiziramo. Da smo sami samcati na svijetu, što bi onda sa sobom? No, često se ti drugi ljudi ne ponašaju onako kako bi mi htjeli da se ponašaju. Banalno ali istinito. Svi problemi leže tu. No, ako i dalje nastavite gledati na problem s drugima na taj način, ti problemi će i dalje ležati tu gdje su sada.

Ne želim nikoga uvjeriti da treba prihvatiti druge niti da se treba pomiriti sa situacijom i prihvatiti “neprihvatljivo ponašanje”. Apsolutno ne. Ono što želim s ovim tekstom je podsjetiti vas da na to kako će se drugi ljudi ponašati, što će misliti ili govoriti nemate apsolutno nikakvog utjecaja. Nikad niste imali i nikad nećete imati.

Znam da ima onih koji pokušavaju utjecati na druge. Jedna od popularnih taktika je strah. Uplaši čovjeka i najlakše ti je utjecati na njega. Da, točno. No, i tada je on to izabrao. Možda će sutra odmahnuti rukom na sve to skupa, možda će raditi na sebi, riješit se straha i što ćeš onda?

Kad ste vi u pitanju, jedino je u vašim rukama odluka o čemu ćete i na koji način misliti, kako ćete se osjećati, kome ili čemu ćete dati važnost, kako ćete se ponašati i reagirati i što ćete govoriti. Kada su drugi ljudi u pitanju, to isto vrijedi i za njih.

Kada se bavite time što drugi čine, govore ili misle, vi tu nemate nikakvu kontrolu. I naravno da se ne osjećate dobro. Jer se bavite tuđim poslom. Gledate u tuđi tanjur. Dok se istovremeno jelo u vašem tanjuru hladi…

Jeste li se kada pitali tko se bavi vašim životom dok se vi bavite drugim ljudima? 

Znam da se ponekad čini da biste se itekako trebali time baviti, jer njihovo ponašanje, njihove rekacije itekako utječu na vas. Na vaše želje. Ciljeve. Na vašu sreću. No, da li je zaista tako?

Ako imate neki aktualni problemčić s nekim, pitajte se da li zaista ta druga osoba ima sav utjecaj na vas u ovoj situaciji? Što vi tu možete učiniti? Kako vi na ovo možete gledati? Koje opcije imate? Da li je neprihvaćanje ponašanja drugih i pridavanje važnosti tome što su učinili najbolja opcija za vas? Kamo vas to vodi? 

Kad shvatite da svaki put kada se bavite reakcijama drugih ljudi, bavite se nečim što je izvan vaše kontrole, što znači ne samo da s tim nećete postići puno, nego istovoremeno vaš život ostaje bez vozača koji drži upravljač. A to je najveća šteta.

Kako onda ne dozvoliti da nas drugi ljudi povrijede? Rekla bih nikako. Kad te nešto povrijedilo, povrijedilo te i gotovo. Desilo se. No, ono što možeš je naučiti nešto iz toga i biti će sve manje takvih situacija. I tu leži sav blagoslov tih situacija.

Kada te drugi ljudi uvrijede, povrijede, razočaraju, ponize, tek tada imaš najbolju moguću bazu za rast. Za učenje, za promjenu. I ako to iskoristiš, onda ćeš im sutra vjerojatno i zahvaliti. Jer si upravo zbog njih postao više. 

A ono najzanimljivije, s vremenom ćeš zaista postati svjestan da te nikada, apsolutno nikada drugi ljudi ne vrijeđaju, nego ti samo reflektiraju tvoja vlastita uvjerenja o samom sebi.

Ne, ne vrijeđaju nas drugi ljudi, nego slika koju imamo o sebi kada se osjećamo povrijeđeni. A tu sliku jedino mi možemo promijeniti. Ne silom. Ne pokušajem “umetanja” ljepše slike u isti okvir. Nego promjenom kuta gledanja.

Love you all 🙂

Joy

3 thoughts on “Mogu li nas drugi ljudi povrijediti?

  1. Hylonome says:

    Iako se generalno slažem sa svime napisanim, i zaista se trudim tako i živjeti. Moje pitanje je što ako se radi o osobi do koje nam je stalo? Jer u mom slučaju, ako se stavim u mindset da me ne dira to što ta osoba misli/govori/radi automatski mi prestaje biti stalo i do te osobe…prema tome ispada da idem onime ako tebe nije briga za mene, neće biti briga niti mene za tebe…a to mi ne djeluje kao ispravno?

    • Dijana says:

      Ovo što ste napisali je uvjerenje. Pitanje je da li želite zadržati to uvjerenje ili ga mijenjati ako vam ne koristi. Slažem se da je uvijek teže kada su u pitanju ljudi do kojih nam je stalo, no ima i onih kojima je stalo i vole druge ljude, no ne smatraju ih odgovornima za vlastitu sreću. to je razlika.

Leave a Reply