Neka gori Hollywood ili kako je sve odraz nas

Jučer sam najavila temu meditacije u grupi na facebooku, no danas mi je jedan komentar privukao pažnju i inspirirao me na ovaj tekst.

Inače već godinama ne pratim vijesti, no danas sam vidjela na facebooku objavu jedne prijateljice iz Amerike, a slika me podsjetila na scene iz Splita ovog ljeta, pa sam išla pogledati što se to dešava u Kaliforniji. Požar se rasplamsao, 200 tisuća ljudi evakuirano, snažan vjetar širi vatru itd.

Ispod teksta vidim komentar, koji kaže: “Brže,,vatra ..brže..zahvati i spali HOLIWOOD…hvala ti Bože za ovu vatru..koja bezbožnim grešnicima čini dobra djela..uzmi im zemaljske idole i gadosti..možda netko i potraži nebesko kreljevstvo..

Kada vam je nečiji pogled toliko dalek i stran, a ako ste radom na sebi postigli određenu razinu svijesti, onda vam ovakvi komentari itekako pomažu. Onda vidite kako svatko živi svoju realnost. Onda shvaćate KAKO je zapravo sve odraz nas. Možda je malo teže shvatiti kad se radi baš o tebi, i onom susjedu koji ti ide na živce, ili šefu ili prijatelju… No, kada pogledaš malo “dalje” od sebe, a vjerujem da je većini čitatelja ovakav pogled prilično dalek, onda ti je lakše shvatiti kako mi zapravo vidimo svijet.

Sjećam se jedne situacije još davno kada sam bila na faksu. Nas 10-tak je bilo negdje vani, družili smo se i upoznali neke Amerikance, zapravo vojnike koji su bili na putu prema Afganistanu. Sjećam se da me tada fasciniralo da je lik koji ide u drugu zemlju s puškom u rukama uvjeren da ide braniti svoju zemlju. Jer da, taj lik je vjerovao da ovim činom čini najbolje za svoju domovinu, za svoju obitelj, za svijet općenito. To je bilo u skladu sa njegovim najvišim vrijednostima i bio je jako ponosan. Rekla sam jednom prijatelju s faksa koji je također bio tamo: “Pa zar je moguće da im je toliko opran mozak?” A govori meni prijatelj:”Opran je svima nama.”

Uuuuuu. Koliko me se dojmila ta rečenica. Iste sekunde sam pomislila:”Tko zna kako bih ja u razgovoru djelovala nekome tko živi daleko od ovih okolnosti? Tko zna kako bi taj sve mogao primijetiti kako mi je mozak “opran”?” Odnosno, koja sve infiltrirana uvjerenja imam u svom pogledu na svijet, toliko da se i NE PITAM da li je to stvarno tako?! Toliko da ih uopće ne primjećujem. U tom sam trenutku postala svjesna koliko nisam svjesna. Tj. koliko je moj pogled na svijet pristran i subjektivan! Jer naravno i ne može biti drugačiji. Nitko ne vidi svijet objektivno, već isključivo subjektivno.

Dugogodišnji rad na sebi, a pogotovo meditacija, pomogli su mi u osvještavanju, tako da sam sve jasnije vidjela vlastite filtere i uvjerenja. Sve manje sam bila osoba koja opaža svijet, a sve više netko tko je svjestan da opaža kroz prozore na kojima su naslikana vlastita uvjerenja. Kroz prozore na kojima je naslikan vaš unutarnji svijet.

Neka uvjerenja smo “pokupili” od roditelja, neka od okruženja, religije, itd., no tu su. I to je ok. Spoznati, ali zaista spoznati ta uvjerenja možeš tek kada “odlijepiš” sebe, svoje postojanje, svijest, od bilo kojeg tumačanje svijeta oko sebe.

E, tu dolazimo do sljedećeg što sam htjela reći. Kako vam ovo može koristiti? Osim što možete kristalno jasno shvatiti moć uvjerenja, možete i shvatiti ono što sam shvatila ja nakon što sam upoznala one američke vojnike, i nakon što mi je prijatelj u jednoj rečenici osvijestio KAKO je svijet ogledalo mene. Ja sam rekla kako im je mozak opran, a zapravo ono što sam htjela spoznati je da je opran meni. Jer sam ja gledala kroz svoja uvjerenja.

Kako vi gledate na ovaj komentar? Što je u vama probudio? Eto, tako je svijet ogledalo vas. Ako pročitaš ovakav komentar, to ne znači da si ti osoba koja isto to misli i osjeća, nego tvoj pogled na taj komentar i etiketu koju zalijepiš – to jest odraz tebe.

Osuđujete li osuđivanje? Ovdje leži paradoks ogledala.

Ako osuđuješ osuđivanje, ti ga zapravo ne osuđuješ, nego potvrđuješ, prihvaćaš, i što više, živiš! Upravo ono što osuđuješ istovremeno i sam radiš. 

Nadam se da ste sada shvatili zašto sam podijelila ovaj komentar. Može nam svima pomoći da spoznamo nešto o sebi. Ništa o drugima. Ništa o Americi. Ništa o bogatima. Ništa o hejterima. Nego o sebi.

Da, ljudi su na različitim razinama svijesti i u skladu s time rade najbolje što mogu. Kako ćeš znati na kojoj si ti razini svijesti? Pitaj se kako reagiraš na komentare i na ljude s kojima se apsolutno ne slažeš.

 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.