Tko te povrijedio?

Nekad sam bila osjetljiva. Nekad sam bila emotivna. Nekad sam htjela “deblju kožu”, da me zaštiti, od štetnih zračenja izvana. Nekad sam htjela biti hladnija. Mislila sam da tako manje boli. A tek kada te povrijedi netko tko ti je baš važan? Jeste li i vi tada sebi obećali da vam nikad više nitko neće biti tako važan? A jeste li održali obećanje?

I tako sam u začaranom krugu tražila rješenje, a zapravo dobivala uvijek isto. Isti krug. Isti đir na vrtuljku. Svaki put je bio sve više poznat. I sve više očekivan. A moja uvjerenja su sve dublje puštala korijenje. I ja ih ponekad suzama zalijevala.

No, jednom se vrtuljak zaustavio u čudnom trenutku, taman sam bila “gore” i vidjela sve to skupa iz ptičje perspektive. “Hej, pa sve je ovo meni od mene!” vrisnula je spoznaja u meni.

SVE JE OVO MENI OD MENE.

Tako jednostavno. A tako istinito.

Nitko mene nije povrijedio. Ja sam se povrijedila. Nitko mene nije lagao. Ja sam sebe lagala. Nitko mene nije zaboravio. Ja sam sebe zaboravila.

Ohoho! U tren oka skočim na drugi vrtuljak. Ovaj je puno ljepši. Vožnja je ljepša, uzbudljivija… Ne ponavljam više isti đir. A bilo je i vrijeme. I najdraža pjesma nakon 1000 ponavljanja dosadi. Osim ako pjeva Oliver. On nikad ne dosadi.

Danas sam se pitala kao pisac pisca kako bih se osjećala da uzmem nečiji tekst i da napišem svoje ime ispod njega. Kako vidim ponekad takve primjere, u želji da shvatim one koji to čine, baš sam se pitala kako bi to bilo. I prvo što mi padne napamet je nož. Koji sam usmjerila prema vlastitoj duši. Onoj nutrini koja jedva čeka da se izrazi. Onoj nutrini koja jedva čeka da se prolije i pokaže. Zar zaista? Pa da.

Kad otimaš od drugih, otimaš od sebe samoga. Jer ono blago, onaj potencijal u tebi ostaje napušten, zaboravljen. I umjesto veselih leptirića ostane samo uteg u trbuhu. Talog napuštenih želja. Talog vlastitog nemara. Prema sebi. Za sebe. 

 Sve je to tebi od tebe. I sve je ovo meni od mene.

Tko me povrijedio? Drugi ljudi? Njihove riječi? Njihova djela? Njihov nemar? Ne. Povrijedile su me vlastite misli. Jedino ja imam moć usmjeriti nož prema sebi.

Ne treba mi debela koža. Jer želim osjetiti život u punini. Jer nema opasnosti vani. A sada, kada znam sve što znam, više je nema ni unutra.

 

 

3 thoughts on “Tko te povrijedio?

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.