Prema čijim pravilima živiš?

Prema čijim pravilima živite? Jeste li se ovo ikad pitali? Ako i jeste, možda bi bilo dobro pitati se ponovno.

Ponekad nam odmak (vremenski, prostorni) daje potpuno drugačiju perspektivu i nove uvide u situaciju. Tako je i kod mene nakon nekog vremena ovaj odgovor bio nešto drugačiji.

Nekad davno sam mislila da uglavnom živim prema svojim pravilima. Okej, postoje pravila koja su općeprihvaćena i kojih se uglavnom svi držimo. Ne bavim se ovdje njima.

Ono čime se ovdje bavim su pravila prema kojima određujete vaše međusobne odnose, donosite osobne odluke i slično, bilo da se radi o privatnoj ili poslovnoj sferi.

Jeste li ikada razmislili o pravilima u vašim odnosima? Postoje li ona uopće? Meni bi se nekad vjerojatno od ovog pitanja digla kosa na glavi. Kakvo pravilo, živi i pusti da žive i to je to… Da, jest. Ali sam putem shvatila da se tu ima još svašta za dodati.

Što kada imate s nekim dogovor u danu koji vam je i inače zauzet, a ta osoba kasni? I to debelo kasni, npr. sat vremena? Što ako ovo nije prvi put da se to dogodilo kada se nalazite s tom osobom? Što ako vam nakon nekog vremena to ponašanje počne smetati? Što tada činite?

Što činite kada vam na poslu daju zadatke i obveze koji veze nemaju s vašim radnim mjestom, zapravo znate dobro da je netko drugi odgovoran za njih, no ipak se ti zadaci nađu na vašem, ionako pretrpanom, stolu prepunom posla? Što činite kada shvaćate da morate ostati prekovremeno, kako biste stigli odraditi sav taj vaš (i tuđi) posao na stolu? Što kada to prekovremeno vrijeme nije plaćeno?

Što činite kada upoznate fenomenalnog partnera, koji vam kaže da nije za ozbiljnu vezu, te da jedino što možete imati je nešto casual i otvorenog tipa?

Ono što je važno u prethodnim primjerima jest da nema ispravnog ni pogrešnog odgovora. Vi ste ti koji određujete vaša pravila. Ono što je vama u redu. Da, vama. Ne mora biti drugima.

Možda vam je u redu da vam netko kasni. Sjećam se da sam imala takvu situaciju davno s jednom prijateljicom. Kada bih dogovorila kavu s njom, prosječno kašnjenje je bilo 45-60 minuta. A onda sam shvatila da je njena percepcija vremena malo drugačija od moje i svakom našem dogovoru dodala plus jedan sat. Pa se čak znalo nekad desiti da ona malo čeka mene. Kada bi kasnila manje od prosjeka. Meni je to bilo ok, jer sam obožavala naša druženja, kave i razgovore, no nije mi bilo ok svaki put toliko čekati, pa sam “uštimala” svoj sat na njeno vrijeme.

Možda vam je u redu da dobivate više poslova, iako oni ne spadaju u vaš opis posla. Meni je dugo godina, a pogotovo na početku karijere to itekako bilo super, jer sam htjela učiti i steći što više iskustva i nije mi bilo teško. Znala sam što time dobivam. Bilo mi je ok i ostajati prekovremeno, jer sam se htjela usavršavati. Do jedne druge faze. Kada sam počela više cijeniti slobodno vrijeme, a radnog iskustva već itekako nakupila. Tada sam se tako i postavljala. Mogu ponekad ostati duže, no to su samo iznimne situacije.

Možda vam je super kada vam osoba s kojom izlazite kaže da želi nešto casual, jer i vi zapravo želite takvo nešto. Pa baš super da ste se našli, zar ne?

No, što kada su odgovori na ova pitanja negativni, tj. prijateljica opet kasni na dogovor a vama to smeta? Dobivate tuđe zadatke na stol i zbog toga ostajete prekovremeno, što vas itekako smeta i utječe na vaš privatan život? Znate da vam se osoba s kojom izlazite sviđa i htjeli biste nešto čvršće i ozbiljnije od casual, otvorene veze? Što tada činite?

Zanimljivo je da ljudi ponekad ulaze u “ozbiljne ” veze i brakove, ne zato jer to žele , nego jer žive po tuđim pravilima. Zanimljivo je i da neki drugi ulaze u otvorene veze, ili veze sa ljudima koji su već u drugim vezama, iako to ne žele. Zašto?

Osvještavanjem nekih svojih postupaka, a to sam najviše postigla jednostavim pitanjem: “Zašto? Zašto sada to radim?”, došla sam do odgovora. Doći ćete i vi. Samo ih postavite.

Zašto ostaješ duže na poslu iako to ne želiš? Zašto ostaješ čekati nekoga nakon što je opet zakasnio, iako ti je ta situacija već pokvarila dan? Zašto ostaješ u odnosu koji nije onakav kakav želiš i ne poduzimaš ništa da to promijeniš?

Danas, kada je područje osobnog razvoja postalo popularnije nego ikad (ili se meni tako čini), na sve strane možete naći “pravila” ili brza rješenja “how to” u vezi svake situacije, teme, problema… Često možete naći i vrlo oprečna pravila. Pa se izgubite. Koga poslušati? Koga slijediti? Kome vjerovati da zna što priča?

Odgovor je u vama. Znam, nimalo popularan, nimalo fancy, ali jedini istinit.

VI SAMI ODREĐUJETE VAŠA PRAVILA.

Ne postoji jedan jedini pravilnik koji bi svi trebali slijediti. Ne kad je vaš osobni život u pitanju. Vi ste ti koji određujete kako želite živjeti, što vam je prihvatljivo i što preferirate. Često ljudi od life coacha očekuju da im da “pravila”, ili recept za sretan život, no jedino što life coach može učiniti je pomoći vam da osvijestite vaše vlastite izbore, odluke i ponašanja te posljedice koje iz njih proizlaze. A onda, ukoliko ih želite mijenjati, pomoći će vam da osvijestite koja su to vaša pravila, što zapravo želite i da se uskladite s tim.

Ne postoji jedan jedini pravilnik koji bi svi trebali slijediti. Ne kad je vaš osobni život u pitanju. Vi ste ti koji određujete kako želite živjeti, što vam je prihvatljivo i što preferirate.

Jedino osluškujući vlastite želje možete doći do one čarobne formule sretnog života. U suprotnom, slijedeći tuđa, izvana nametnuta pravila, ukoliko ona nisu u skladu s vama, nikada nećete postići ono čemu težite.

Zato je life coach netko tko će vas vratiti k sebi, istovremeno svjestan da je njegov posao da bude potpuno neutralan i nepristran u vezi vaših izbora, a vi ćete u sebi pronaći odgovore i pravila s kojima ćete se vi, pa tako i drugi u odnosu prema vama, uskladiti.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.