Koči li vas podsvijest?

Još odavno sam puno čitala o podsvijesti. Negdje u srednjoj školi sam se s tim pojmom upoznala, kada sam gutala brojne knjige iz psihologije, psihoanalize i sl. Tada sam vjerovala da postoji nešto što se zove podsvijest i što jako utječe na moj život, a čega ja nisam i ne mogu biti svjesna jer je “ispod svijesti”, pa prema tome ne mogu ni baš puno učiniti u vezi toga.

Puno kasnije sam shvatila vlastitu zabludu. Kada i kako, možda se pitate? Kada sam shvatila da sam uz neki pojam koji sam pronašla u knjigama vezala vlastitu nemoć, istovremeno joj dajući važnost kojom utječe na sve bitne aspekte mog života. A kako? Tako što sam shvatila moć misli, i što znači osvijestiti misli. Tako što sam se u tim trenucima pitala ključno pitanje: “Jel meni ove misli koriste?”

Tek kad počneš osvještavati vlastite misli, postane ti jasno što jedino utječe na tebe i tvoj život. Da, misli.

Nije nikakva podsvijest utjecala na mene, nego moje uvjerenje da ona postoji i da ima takav utjecaj. Da li je onda do podsvijesti ili uvjerenja?

Nemam ništa protiv da se ljudi koriste terminima kakvim god žele, i često u svojim tekstovima baš naglašavam da se ne držimo za svaku riječ, jer jedna riječ može imati različito značenje kod različitih ljudi, i zato uvijek gledam suštinu, ono što osoba zaista misli s tom riječju. Onda ćemo možda bolje razumjeti. No, ovdje želim naglasiti nešto drugo, a to je da obratite pažnju kada koristite neku riječ na način na koji vam ne koristi.

Mnogi ljudi koriste podsvijest baš kako sam opisala na početku teksta. Kao izgovor za ostajanje na mjestu. Kao izgovor za neizlazak iz zone komfora. Kao izgovor za sve i svašta. I ja sam je nekad tako (nesvjesno) koristila.

“Kako sad nesvjesno? Jel nesvjesno isto što i podsvjesno?” Sigurno vam ova i slična pitanja zvone u glavi. Nesvjesno sam je koristila jer nisam bila svjesna vlastitih misli i uvjerenja, nego sam slegnula ramenima nakon hrpe pročitanih knjiga, uvjerena da je to stvarno tako. Jer, da, ima nešto u tome. Čini ti se, sigurno je nešto podsvjesno čim se neke stvari dešavaju koje ne možeš objasniti itd. Pa čitaš te neke knjige, pa nalaziš poveznice u vlastitom životu i tako dalje. Pojma nemaš kako i zašto se puno toga dešava što se dešava, pa je puno lakše sve to u staviti koš “podsvijesti” nego se ozbiljnije pozabaviti time i to mijenjati.

No kada želite nešto promijeniti, ono prvo i najvažnije je da vjerujete da ste uistinu vi ti koji to i možete promijeniti. Vaše uvjerenje je to koje daje svu moć svemu u što vjerujete. I samim time to i živite.

Ljudi često vjeruju da ih u promjeni sprečava podsvijest. Ja bih prije rekla da ih sprečava “nesvijest”. Nisu svjesni da su biranjem tog uvjerenja onemogućili sebi promjenu.

Postoje stvari koje su nekako duboko ukopane u nama. Recimo to tako, mada nije baš tako. Možda bi točnije bilo reći da postoje stvari u vezi kojih se uporno lažemo i od njih bježimo, mada vam se to možda manje sviđa. Neke stvari smo “upakirali” u čitave priče i misaone obrasce sastavljene od raznoraznih objašnjenja samo da se ne bi suočili sa tim “nečim”. A kada se ljudi suoče s “tim nečim”, što često vidim na individualnom coachingu, shvate da je zapravo uvijek bilo tu. Onako, kao na vrh jezika. Mutno, nejasno, neugodno. Ali tu. I kada to nešto otkriju tj. raskrinkaju, odmah padnu tone tereta s njih.

Znači li to da smo posegnuli u “podsvijest” pa iskopali duboko usađene programe? Ne bih rekla. Ono što mi puno jasnije i preciznije zvuči je shvatiti ovaj proces kao proces osvještavanja sebe. Upoznavanja, osvještavanja i prihvaćanja sebe. Gdje vidiš da si sve to ti. I sve to ti možeš promijeniti.

Ponovno bih htjela naglasiti da se ne vodite za riječima, nego značenjem. Naišla sam na ovaj pojam u jednom potpuno drugom značenju (ili sam barem ja to tako shvatila) u fenomenalnoj knjizi “Moć vaše podsvijesti” Joseph Murphyja. Ako ste je čitali, možda ste primijetili da autor koristi tu riječ u značenju “beskonačna inteligencija”, ili naše više Ja. Čak na nekim mjestima govori “beskonačna inteligencija vaše podsvijesti…”, tako da zaista nije do riječi, nego značenja koje joj dajemo. Zašto mi se riječ podsvijest u ovoj knjizi sviđa? Zato što se koristi u pozitivnom kontekstu, podsvijest kao nešto što radi za nas i podržava nas. A ne kao izgovor za ostajanje na mjestu i nepreuzimanje odgovornosti.

Koči li vas podsvijest? Ne, koče vas vaši izgovori i uvjerenja. A kada odlučite odbaciti izgovore i mijenjati uvjerenja koja vam ne koriste, nema toga što vas može zaustaviti. Ponekad možda neće biti lako prekinuti stare štetne obrasce i navike, no to je cijena koju treba platiti ako želite usvojiti nove, podržavajuće.

One thought on “Koči li vas podsvijest?

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.