Postoji li nešto što nikad ne možemo promijeniti?

Zadnjih dana baš puno razmišljam o (mnogim) ljudima koji su duboko zakoračili u “rad na sebi”: rade, educiraju se, čitaju, idu na seminare, primjenjuju neke stvari koje su naučili itd., no većih pomaka u njihovim životima – NEMA. Ili nema u vezi nekih područja, i često su baš ta područja upravo ona najbitnija i u vezi kojih su najdalje od željenog stanja.

Znate li možda takve? Jeste li jedni od njih?

Meni je osobno moj rad na sebi donio jako puno. Sjećam se kad mi je teta jednom rekla onako, iz vedra neba, za nekim ručkom: “Koliko si se ti promijenila!” Stvarno jesam.

No, ono što sam također primijetila je da je s nekim stvarima išlo lakše, a s nekima teže. Uvijek sam bila jako uporna. Baš jako. Nema kod mene da nema. Da mi se ne da. Da nešto  odgađam. I zaista, rezultati jesu uslijedili. Ali! (taj divan ali 🙂 )

Primijetila sam da oko nekih stvari, ma koliko se trudila i primjenjivala znanje, jednostavno ne ide. Nema pomaka. I kao da se negdje, u vlastitom začaranom krugu, stalno vrtim, ne znajući i ne razumijevajući što se to točno događa. I zašto nema pomaka.

Pobogu, sve sam radila. S V E !!! Uporno, vrijedno, dosljedno, temeljito. Baš sve!

E, to su oni momenti kada neki ljudi odustaju. Neki to pripišu svojoj lošoj sudbini, neki genima, neki karmi, neki sreći, a neki se jednostavno odmah vrate u svoje poznate programe, žrtve, borca i štatijaznamkogačegasvene…

No, ja nisam. Baš sam htjela i ovo “izgurati do kraja” da vidim što je u pitanju. I danas sam zahvalna na tom iskustvu jer mi je pomoglo da shvatim mnoge koji to prolaze ili su prošli.

Što sam putem shvatila?

  1. Shvatila sam da u tim područjima nisam do kraja bila prihvatila sebe. “Super, a što to znači? I što s tim dalje?”, kažeš? Validno pitanje. Čitaj dalje 🙂
  2. U tim istim područjima sam imala najveće blokade, ograničavajuća uvjerenja, traumatična iskustva, potisnute emocije itd. I nije baš išlo samo s onim “Biraj”, jer mi je i najmanji, krišom usmjereni pogled u tom smjeru izazivao buru negativnih emocija, a kada sam, onako znalački, mijenjala fokus (što je danas jaako popularna “metoda”), u trenutku kada bi mi život na put donio čak i željena iskustva iz te “kategorije”, ponovno bih pala. Baš jako. I imala sam osjećaj da blage veze nemam što se događa.
  3. Shvatila sam da su to područja u kojima mnogih stvari nisam bila svjesna. Tipa otkud ove emocije? Otkud sve ovo? Što se događa?
  4. Shvatila sam da se trebam suočiti sa sobom, svojim mislima, emocijama, uvjerenjima, i da to mogu samo na određenoj razini svjesnosti. Što to znači? Kako znam koliko sam svjesna? U mom slučaju metodom pokušaja i pogreške. Ponekad jednostavno nije išlo. I shvatila sam da za neke stvari očito nisam bila spremna. Odnosno dovoljno svjesna. Radila dalje. Meditacija. Rad s drugim ljudima (mentor, coach). Osvijestila neke stvari. Počela se sve više suočavati s vlastitim emocijama. Prihvaćati ih i otpuštati. Osvještavati uvjerenja. Što također znači otpuštati. I malo pomalo je išlo nabolje…

Ono što vam zapravo želim reći, jer sam zaista zaljubljena u ovaj posao maksimalno, i svatko tko mi dođe s “nepremostivim izazovom”, najradije bih čitav Svemir okrenula nekoliko puta ako treba, ali rješenje mora postojati i moramo ga naći; zaista želim da svatko, BAŠ SVATKO vidi koristi i pozitivne učinke rada na sebi, i svaki primjer “neuspjeha” mi je uvijek trigger da ispitam dublje o čemu se radi i kako to riješiti. I uvijek (barem do sada) nalazimo rješenje.

Ono što sam također shvatila je da nisu svi odmah spremni na iskorak, da je prije svega potrebno raskrinkati te “kočnice”, zbog kojih vam se čini da niste spremni (a to su uvijek strahovi, odnosno uvjerenja koja se tako manifestiraju), i da je nužno osvještavanje sebe, jer bez toga nastavljete biti u istim programima samo s različitim sadržajem – tako se neki prebace od npr. dokazivanja u poslu na dokazivanje u radu na sebi, gdje se primijeti da ego još uvijek vodi ključnu riječ, a osoba je zatrpana slojevima uvjerenja i zbunjena vlastitim emocijama.

Nije dovoljno prikupljanje informacija ili poznavanje teme na intelektualnoj razini. Nije čak ni dovoljno (ovo je mene iznenadilo) truditi se mijenjati, biti uporan. Znate zašto? Jer niste vi ti koji se mijenjate. Čini se čudno, ali da.

Promjena se ne dešava pod vašom dirigentskom palicom. Ili vašeg uma, da budem preciznija. Ona se jednostavno dešava kroz vas.

Sve navedeno može pomoći. I čitanje knjiga. I pohađanje seminara. I redovno prakticiranje metoda. No, ona ključna, transformacijska promjena se desi nekako neovisno o svemu tome (vremenski mislim). Valjda kada ste vi najviše spremni. Kada vam “sjedne”.

Zato budite blagi prema sebi. I korak naprijed je dobar znak. Zapravo puno važnije od vaše trenutne lokacije je smjer u kojem se krećete. A ono što vam mogu naglasiti nakon svega što sam prošla je da je najbitnije u cijeloj ovoj priči osvještavanje i prihvaćanje.

3 thoughts on “Postoji li nešto što nikad ne možemo promijeniti?

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.