Opusti se i uživaj u vožnji

Znaš onu situaciju kada se nečemu veseliš, planiraš to s uzbuđenim iščekivanjem, a onda kada to nešto dođe, s njim u paketu dobiješ i nešto što ne želiš? Pa ti pokvari tvoje pažljivo osmišljene planove i baš ti se nekako čini da se “netko gore” malo našalio s tobom?

Skloni smo često baš u trenucima kada nam se ostvari nešto željeno, istovremeno donoseći i nešto što ne želimo, svu svoju pažnju dati baš onome što nije bilo kako treba i u tren zaboraviti sve ono ostalo što je lijepo, a što nam je također došlo. 

Često vidim ljude da tragaju za tajanstvenom “formulom”, koja će im nekim čudom život pretvoriti u čaroliju, gdje neće više biti neželjenog, već samo ono što oni žele. Često čak vidim da ljudi vjeruju da to zaista postoji i da je moguće. No, da li je moguće? I da i ne.

Da, moguće je da ćete osobnim rastom dostići tu razinu gdje će vam život biti predivan i uživat ćete u njemu iz dana u dan sve više, stvari će se same nekako poslagati na mjesto, i činit će vam se kao da neka čarobna moćna ruka svime upravlja.

Ne, nije moguće doći do mjesta u kojem ćete dobivati samo ono što želite. Jer to bi zaustavilo sav vaš rast. Jer biste tada izgubili slobodu biranja. Što birati kad je sve kako vi želite, zar ne?

Ali ono važno, najvažnije u svemu ovome je da kada savladate prethodno, kada znate da je i ono što ne želite itekako dobro, jer vas izaziva na još više rasta, jer vas gradi, jer vam daje adrenalin i gura naprijed, onda i na neželjeno gledate drugačije. I ako vas zapljusne malo nervoze ili frustracije, brzo se dižete i vraćate u ravnotežu, jer se vrlo lako prisjećate da ste baš zbog ovoga tu. Iskustva. A svako iskustvo je dobro. I dobro je znati što nam se od svega toga više sviđa, a što manje.

Jer želimo slobodu izbora. Želimo pregrš opcija. Svakakvih. Raznih. Ne želimo da netko drugi umjesto nas filtrira iskustva i servira nam samo željeno. MI želimo probati i neukusna jela, da bi mogli reći što nam se ne sviđa i ne naručiti to više. I da bi mogli birati ona jela koja nam se sviđaju i onda još više u njima uživati.

Zato, opusti se i uživaj u vožnji. Jer zato si tu. 

Ponekad ta vožnja ne ide putem kojim si zamišljaš da bi trebala i da bi bilo bolje ili ljepše, ali otkud znaš? Tko zna što bi te čekalo na drugoj cesti?

“Vjeruj procesu života”, rečenica je koju mi je davno rekao jedan dobar prijatelj. I dan danas mi odzvanja u glavi. Jer sam povjerovala. I shvatila da je u pravu. Da postoji nešto puno više od mog malenog uma koji kroz tunelski pogled na svijet analizira situaciju i donosi zaključke. Postoji ogromna sila koja sve koordinira, i ono što nam je poznato i ono nepoznato i neshvatljivo. Vjerujem toj sili, jer um se previše puta pred njom našao bespomoćan.

Vjerujem procesu života. Vjerujem da se sve uvijek događa za moje najveće dobro. Vjerujem u beskonačnu inteligenciju koja je svugdje i u svemu. I znam da ne trebam brinuti oko ničega, jer sve je već riješeno.

Da, vožnja je predivna kad se opustiš i uživaš. Jer tada se baviš onime čime se i treba baviti. Ne pokušavaš biti i motor i kotač automobila. Nego samo putnik. Jer to i jesi. Uživaj u putovanju.

 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.