Svi kažu “Voli sebe” – ali kako?

Na ovaj tekst me potaknula jedna rečenica koju sam nedavno čula na coachingu, zbog čega sam zapravo odlučila i nakon dužeg vremena ponoviti radionicu o samopouzdanju i ljubavi prema sebi (koga zanima, info o radionici “Ojačajte samopouzdanje” može naći ovdje).

“Sve self-help knjige pišu da treba voljeti sebe, a nigdje ne piše kako.”, to je rekla.

Jeste li i vi ovo nekad pomislili? Slažete li se s ovom izjavom?

Ono što mi je prvo palo napamet kada sam čula ovu rečenicu su bili neki davni dani mog osobnog razvoja i traženja odgovora. Gutanja literature, obilazaka seminara, svega i svačega. Da si me tada pitao što mislim o svemu tome, rekla bih: “Sve super, o svemu se piše, ali nitko ne piše kako točno da riješim baš ovo što mene muči.” Baš mi se nekako ta tema činila zanemarena. A neke druge s kojima nisam imala poteškoća činilo mi se da su razrađene u detalje. Sa svih strana. Kako je to moguće?

Ljudski filteri i uvjerenja su zanimljiva stvar. Jednostavno ne možeš pronaći ono što vjeruješ da ne postoji. Ne možeš čuti informaciju koja ne rezonira s tobom. Jer je tvoje uvjerenje ne propušta u tvoju svijest.

I tako sam ja tada vjerovala da baš o mom problemu nitko ne piše, baš o tome ništa ne znam kako to riješiti, a o onome što znam – toga ima na sve strane.

A zapravo – pisalo je. Da, i o mom problemu. Samo ja to nisam mogla pročitati. Čuti. Osjetiti. Jednostavno nije moglo doprijeti do mene.

Da mene pitate što mislim, ima li igdje išta o tome kako zavoljeti sebe, rekla bih vam:”O daaaa, itekako.” Naravno, to ne znači da ćete odgovor pronaći u svakoj knjizi, audio ili video sadržaju. Neki se doista površno dotiču ovih tema, i neće vam biti puno od pomoći. A kad je riječ o ljubavi prema sebi, to nikako ne možete obraditi površno.

Kako to da, unatoč tome što se odgovori nalaze oko nas, mi ih ne pronalazimo? 

Ne mogu vam uopće riječima dočarati važnost ovog pitanja, no ono je možda i prva, temeljna stepenica u osvještavanju ljubavi prema sebi i općenito u osobnom razvoju.

Rad na sebi je zaista RAD. Nije čitanje. Nije proučavanje. Nije filozofiranje. Nije razmišljanje. Ne, nije razmišljanje. To je rad.

I zato toliko inzistiram na radionicama. Zato od prvog dana rada s ljudima držim radionice. Ne volim baš predavanja. Ok je nešto ponekad i objasniti, no praksa je ona koja vas mijenja. Ne teorija.

Moji klijenti znaju da inzistiram na tome da oni sami pronađu odgovore u sebi. Jer jedino to je stvarna promjena. Nije coaching posuđeno znanje. Pričam ti priču. Pa idi doma i živi po mom. Jer moj način je pravi. Jer ja znam. Jer ja sam probala i meni je upalilo. Ne.

Coaching je savršen proces, jer vas vraća k sebi, da u sebi pronađete odgovore. A kada ih nađete tamo, pogodite što? Odjednom ćete ih vidjeti i svugdje oko sebe. Iskakat će iz knjiga. Iz videa koja “slučajno” kliknete. Iz pjesama čak. Iz dvije-tri rečenice koje vam usput dobaci susjeda.

Jer promjena se uvijek dešava unutra, nikad vani. I ovo što sad čitate, također je dio onog “vani”. Da, može vam pomoći, itekako, ali samo kao smjernica da se vratite unutra. Ne može vam jedna rečenica čarobno riješiti nedostatak ljubavi prema sebi. Ne može ni čitava knjiga. Ali rad na sebi i osvještavanje – mogu.

Nedavno sam na društvenim mrežama objavila ovu rečenicu:

“Kada nam se najviše čini da nam nedostaju drugi, tada najviše nedostajemo sami sebi.”

Bilo je pitanja i upitnika što ovo znači i kako to riješiti. U pozadini je naravno nedostatak ljubavi prema sebi. Jer što vam zapravo nedostaje? Jedno je kada želite da je netko pokraj vas, kada pomislite kako bi bilo lijepo s nekim podijeliti ovaj trenutak. I sve što taj trenutak u sebi sadrži. I još puno takvih trenutaka.

Ali nešto je sasvim drugo osjećati nedostatak jer nekoga nema. Čega nema? Što vam to zapravo nedostaje? Vi sami. Uvijek. Ali…

Sve ove rečenice imaju mali ili nikakav učinak kada ih samo ovako čitate. Meni se promjena dogodila jer sam ih pronašla u sebi. I zato se svi ovi tekstovi s lakoćom izlijevaju iz mene. Vama će se desiti isto kada to osvijestite u sebi.

Koji je najbolji način za to?

Samo vi znate odgovor. Slušajte sebe. Slušajte i druge, ali usvajajte ono što vama odgovara i s čim vi rezonirate. Forsiranje ne vodi u onom pravcu u kojem želite ići. Zapravo je dodatan trud i forsiranje znak da idete u pravcu suprotnom od željenog.

Možda osjećate da u ovim riječima pronalazite ono što vam u ovom trenutku treba. Možda vas baš one vraćaju k vama. Onda je to vaš put. Možda osjećate želju da se pridružite radionici i krenete na taj način raditi na sebi, kao što su mnogi prije vas. A možda je to i nešto sasvim drugo. Može biti bilo što, zaista.

Možda jednostavno želite sada isključiti internet, ugasiti sve, i otići u šetnju? Možda želite utonuti u udobnom mekanom kauču s vašim omiljenim sladoledom u rukama?

Samo vi znate što vam može donijeti više radosti u sljedeći trenutak. Vaš jedini zadatak je da to slušate. Taj glas. Sebe. Kad god i koliko god možete. 

I ne pitajte se kako zavoljeti sebe, jer odgovor već imate. I već ga time živite. Slušajući sebe. Osluškujući onaj glas u vama koji uvijek, ali uvijek jednostavno zna. Ono što vas buni nije nesigurnost tog glasa, nego vaše vlastite misli, uvjerenja koja ste pokupili tko zna gdje i kada, i zbog njih sve provjeravate, analizirate, preispitujete… Zbog njih ste stalno kritičar, skeptik… Zbog njih ste nesigurni i izgubljeni.

Glas u vama je uvijek tu. Onaj koji je uvijek siguran. Čvrst, snažan, stabilan. Onaj koji uvijek zna. I kad ga ne čujete ili zanemarite, ponovno vam šapuće. Emocijom. 

Da, tako se voli sebe. Tako i samo tako.

2 thoughts on “Svi kažu “Voli sebe” – ali kako?

  1. Inana says:

    Kako da zavolim samu sebe kad sam oduvijek sama i tako usamljena, kako da zavolim samu sebe, kada nemam nikog, nemam prijatelje, nemam zivota, nemam te vazne osobe sa kojom bih podijelila svoju tugu i radost, da bih jos vise zavoljela sebe, kako da zavolim sebe, kad mi je zivot ionako uvijek bio pun, same sebe.. …

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.