Kako lažemo sebe

Od kad znam za sebe, nisam srela osobu koja ne želi više, bolje, drugačije, koja ne želi poboljšanje makar u jednom dijelu života. Što je i razumljivo. Prirodno je htjeti ići naprijed. Prirodno je željeti poboljšanja, prvenstveno radi dobrog osjećaja koja donose, no putem rastemo, a to je također važno.

Pored toga, sve se konstatno mijenja. Zapravo je promjena jedina konstanta. I upravo nas ta promjena izvana potiče na promjenu iznutra.

U svijetu koji se konstatno mijenja, iz godine u godinu sve brže, ukoliko se želimo osjećati dobro, i mi moramo ići s tim valom promjena. 

Ugodnije je kada se prepustimo valu promjena, pa nas on sam nosi, a mi putem rastemo, učimo i uživamo. Manje je ugodno kad se opiremo, pa nas val poklopi, potopi i počnemo tonuti… No, i tada nas taj val vuče, samo sada umjesto da surfamo na njemu, mi se borimo, lomimo, grcamo i potapamo…

Vidim ljude koji žele drugačije, bolje, a istovremeno se opiru promjenama. Kako je to moguće?

Ako želiš drugačije, želiš promjenu, zar ne? No, što točno poduzimaš da bi se promjena i dogodila? Što točno radiš? Iz dana u dan. Koje aktivnosti ponavljaš? Koje navike ostaju iste? Mijenjaš li išta? Je li to dovoljno?

Jako često lažemo sebe. Um je kreativan i izmislit će puno razloga zašto da ostanete tu gdje jeste. Ili zašto da ne krenete nešto mijenjati. No, tko upravlja tim umom? Ako vi ne upravljate njime, on upravlja vama.

Kojim programom? Onim koji ste pokupili odrastanjem. Želite li da vam to i dalje određuje život?

Zamislite da ste tijekom života nosili sa sobom veliki kofer. Otvoren. Unutra je ubacivao tko god je htio što je htio, svatko koga ste slučajno ili namjerno sreli putem. Ima svega, i onoga što vam se sviđa i što volite, ali i puno “smeća”, onoga što nikako ne želite, što vam se ne sviđa, no i to dalje sa sobom vučete. Zašto? Aha, da, znam, jer je nekad netko to ubacio unutra. Niste vi to birali. Netko drugi je birao.

Ok. A tko sada bira?

Ovdje prestaje laganje. Sada birate vi. Što ćete nositi i dalje u tom koferu. Možete izbaciti ono što vam ne treba, ne koristi, ne sviđa vam se… A možete i izmisliti 1000 razloga zašto to ne možete učiniti. I sve je to izbor. I baš prema tim izborima vidite koliko lažete sebe.

U jednoj sam knjizi bila pročitala kako je jedan milijunaš izjavio da nakon što se obogatio, nitko, ali baš nitko od njegovih siromašnih poznanika i prijatelja nije ga pitao kako je u tome uspio. Ono što su ga mnogi pitali je bila (pogađate?) – pozajmica.

Da, ljudi često žele čarobni štapić i da treptajem oka riješe svoje probleme. Ne shvaćajući da su taj čarobni štapić oni sami.

Svi žele poboljšanje, svi žele više, bolje, ljepše, drugačije, no većina želi da se sve oko njih promijeni, a ne oni sami. Žele čarobni štapić. A taj čarobni štapić su oni sami.

Ako napravite i najmanji korak da sebe promijenite, sve oko vas se počinje mijenjati.

Ako želite promjenu, istovoremeno očekujući od drugih ljudi, situacija, okolnosti da budu drugačije, a vi ostajete isti – nikad nećete doći tamo gdje želite. Nikad.

Još jedan od čestih načina na koji ljudi lažu sebe je “promjena u teoriji”. To je ono kad čitaš knjige, i čitaš knjige, i ideš na raznorazne edukacije, seminare, gledaš videa i sl., a sve ostalo radiš po starom.

Čitanjem knjiga i gledanjem videa i dalje ostajete u vašoj zoni komfora, a tamo se promjena ne dešava. Da, baš zato se zove “zona komfora” – tamo je sve staro, poznato. Samo malo zavaravaš sebe kako eto kao nešto poduzimaš. Čitaš. A onda zatvoriš knjigu i vratiš se svojim starim navikama. Kada ćeš se na ovaj način promijeniti? Nikad.

Isto pitanje mogu postaviti u vezi ovog teksta. Što ćete sada učiniti kada ste ovo pročitali? Jer ne mijenja vas čitanje, nego primjena onoga što ste pročitali.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.