Budi čovjek

“Kakva je to istina,
kad s druge strane je laž?
Izvrnute vrijednosti,
strah, samo strah.
Neostvareni snovi,
radiš ono što ne voliš,
ali mogu ti reći
gdje je put ka sreći.

Samo živi, samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami.”

Sigurno prepoznajete stihove divne pjesme Put ka sreći (Goran Bare i plaćenici). Kad sam je jednom podijelila u facebook grupi, mnogi su mi rekli da su tek tada shvatili koliko su ovi stihovi odlični. Pjesma počinje s pitanjem “Gdje je nestao čovjek?”…

Danas puno ljudi traži smjernice, traži odgovore, radi na sebi, i sve to je odlično, jer to znači da ne pristaju na stare kalupe i uvjetovanost, nego žele naći način, rješenje, žele bolje… A žele bolje jer u sebi osjećaju da može biti bolje, zapravo da mora biti bolje.

Često naletim na komentare kako smo nacija sklona kukanju i pesimizmu. Ja nekako sve više vidim promjenu. Vidim mlade ljude pune svježih ideja, entuzijazma, razigranosti i energije koji potpuno drugačije gledaju na život i budućnost. Vidim da se stvari mijenjaju. Naravno da ima i pesimizma i kukanja i žaljenja… Ali, zar i to nije dio igre?

U navali “pozitive” nailazim i na jedan poseban fenomen, a to je teoretska pozitiva (kako sam je sama prozvala).

Što je teoretska pozitiva? Znate ono kada vidite izljeve mudrosti i savjeta tipa “misli pozitivno” a koji samo biranjem riječi odražavaju pozitivu – i ničim drugim. Jer već u sljedećem koraku taj “pozitivac” baca drvlje i kamenje na bilo kakav tračak tzv. “negative” koja progovori iz ljudi.

Zar je zaista poanta pozitivnog razmišljanja iskorijeniti negativno? Zar pozitivno razmišljanje isključuje rasuđivanje? Raznolikost? Ljudskost? Zar bi svi trebali pjevati iste pjesme, pričati iste priče, gledati na svijet isto…? Naravno da ne. Ne u mom pogledu, barem.

Volim raznolikost. To sam već stoput rekla. I napisala ovdje. Volim i debate. Kada su kvalitetne, onda su one itekako na visokoj vibraciji, jer nadopunjavaju sve uključene, istovremeno im pružajući zabavu i igru.

Volim emocije. I vjerujem da nema zapravo negativnih emocija, već samo ugodnih i manje ugodnih. Volim i ideje. A one dolaze u obliku misli. Da, volim i misli. I također vjerujem da nema negativnih misli, već samo onih koje su u skladu s našim željama i preferencijama i onih koje nisu.

Volim ovo znanje i spoznaju koju imam. Jer mi je omogućila da budem više čovjek. Jer sam upoznajući i razumijevajući sebe, počela bolje razumijevati ljude oko sebe.

Ne treba nama pozitiva. Treba nam ljudskost. A ljudskost uvijek znači razumijevanje i prihvaćanje. I kreće od sebe. Da, od sebe. A svi oni kojima ove rečenice pobude sjećanja na nekoga koga nikad i nikako ne mogu prihvatiti neka pročitaju prethodnu rečenicu još jednom. OD SEBE 😉

Razumijevanje i prihvaćanje sebe znači da ćeš se ponekad maknuti od nekoga ili nečega što ti se ne sviđa. Znači i da ćeš možda donositi odluke i izbore koji se drugima ne sviđaju. I da je jedino što tebe u toj priči ikad može mučiti ili smetati je kada se tebi ne sviđaju izbori drugih da im se ne sviđaš. 

I kada tu stepenicu svladaš, onda nema mjesta nerazumijevanju drugih. Onda im dopuštaš da budu ono što jesu, jer to i sebi dopuštaš. Onda ne izluđuješ čitavu familiju, susjedstvo i sebe samog teoretskom pozitivom, već jednostavno dopuštaš drugima da budu ono tko jesu. I istvoremeno vidiš svu savršenost tog procesa. Puta. Iskustva…

Počela sam sa stihovima, pa ću tako i završiti, ovaj put pjesmom Budi čovjek dobre volje:

“Svi smo mali ispod zvijezda
u pustinji zrna pijeska
sve nas nosi ista rijeka
i sudbina ista čeka.

Budi čovjek dobre volje
želi svakom sve najbolje
nek’ ti srce mjera bude
za sve ljude, za sve ljude.”

 

One thought on “Budi čovjek

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.