Odluka ili sudbina?

“Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovjek ne smije predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji.”

Ovo su riječi divnog M. Selimovića, kojima sam započela ovo nedjeljno jutro 🙂

Koliko je inspiracije svuda oko nas, zar ne? I baš mi se sviđa kada mi se ovako svijet spoji u jedno – jednu kap, i jedina je razlika u kutu iz kojeg je promatraš. I da li je gledaš, slušaš, ili dodiruješ… Da, volim inspiraciju u glazbi, a volim i u stvarnim pričama ljudi koji su postigli nevjerojatno i sami sebi, a još više drugima pokazali što je sve moguće. Imam osjećaj da nismo ni svjesni što je sve moguće, i valjda smo tu da jedni druge očaramo time 🙂

Nedavno sam čitala priču o Janine Shepherd. Ne znam jeste li već čuli za nju. Bila je vrhunska sportašica, nevjerojatnog talenta, i već je do 10-te godine pokupila brojne medalje i priznanja. Baš kad je trebala sudjelovati na Olimpijskim igrama, u njenoj 24-toj godini, tijekom bicikliranja u planinama, dogodila joj se teška prometna nesreća – kamion ju je udario, nakon čega je jedva preživjela, a tijelo je bilo polomljeno. Iako su joj rekli da nikad više neće hodati, čak su zapravo mislili da neće ni preživjeti, ona je pronašla način. “Ako ne mogu hodati, letjet ću” i postala pilot. Dozvolu je dobila nakon samo godinu dana od nesreće, a kasnije se i značajno oporavila. Imate njen divan govor na TED Talks, pogledajte.

U bilo kakvim okolnostima, najvažniji je izbor koji donosimo. Hoćemo li se predati, kao što Meša kaže, ili ćemo ustati. Čak i kad ne možemo hodati. Kao Janine. Promjena joj se dogodila u onom trenu kada je umjesto “Zašto ja?” počela govoriti “Zašto ne?”

Što vi sebi govorite? Zašto ja? Ili zašto ne? Treba li nam se polomiti tijelo da shvatimo da je tijelo manje bitno, a da je puno snažnije i važnije ono što dolazi iznutra…? Nema tog tijela koje može nadjačati unutarnju snagu. Teško je – dok ne odlučiš.

I da, zaista sve što nam treba je odluka. Baš kao što i naslovnica ove stranice govori. Ako ne doneseš odluku da se digneš, i tada si odlučio.

Često imamo primjedbi prema životu samom i svemu što nam donosi, no on izgleda ne mari za to. I dalje donosi. I željenog i neželjenog. Opiranje bilo čemu što život donosi je opiranje životu samom. A opiranjem životu gubimo životnu snagu.

Iako nam se ponekad čini da su neke okolnosti strašne, da nas je zadesilo nešto jako loše, nepravedno, ono što vrijeme pokaže, baš kao i u primjeru ove žene, jest da je to bila ogromna prilika, koju možemo vidjeti tek nakon što se dignemo i pogledamo unatrag. Dok se ne odlučimo, prepreke izgledaju teške i nepremostive, a često su nam dovoljne i banalne, najmanje prepreke da stanemo. Zašto? Jer nismo odlučili. Djela najbolje pokazuju ono u što zaista vjerujemo i što smo odlučili.

Baš sam neki dan napisala rečenicu na društvenim mrežama, s kojom ću i završiti ovaj tekst:

“Često čujemo da treba obraćati pažnju na djela, a ne riječi. Na to kako se netko ponaša prema tebi, a ne što priča. No, isto vrijedi i za nas same. Što vaša djela govore o vama?”

2 thoughts on “Odluka ili sudbina?

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.